Pavao Čavlek (27.06.1981. - 19.06.2008.)
Pavao Čavlek (27.06.1981. - 19.06.2008.)
U vjeri umriješe svi ovi ne primivši što je obećano,
već to izdaleka vidješe i pozdraviše
te priznadoše da su „tuđinci i putnici na zemlji“.
Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazvati se njihovim Bogom.
Zbilja im je pripravio Grad.
(Heb 11,13;16b)
U četvrtak 19. lipnja 2008. u moru kod otočića Drvenika tragično je u 27. godini života preminuo uzorni vjernik Pavao Čavlek, rado zvan Pavlek, iz župe Kneginec.
Rođen je 27. lipnja 1981. godine u Varaždinu, od oca Zvonimira i majke Magdolne. Odgajan je u brojnoj i angažiranoj vjerničkoj obitelji, zajedno sa svojih petero braće i sestara. Obitelj Čavlek dugi je niz godina aktivno uključena u rad "Kursilja" i drugih zajednica, a Pavlekov mlađi brat Mihael je bogoslov. Pavlek je posebno bio angažiran u Zajednici mladih varaždinske katedrale, kojoj je bio jedan od osnivača prije sedam godina. U Zajednici je izvršavao mnoge službe, a posebno se isticao kao pjevač u katedralnom zboru mladih, te u Zboru mladih Varaždinske biskupije. Uz svjedočenje pjesmom, Pavlek nije propuštao priliku svjedočiti i o svom osobnom životu. Posebno je poznato, pa čak i javno na internetu objavljeno Pavlekovo svjedočanstvo o štetnosti kompjutorskih igrica.
Pavlek je bio apsolvent na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu i pred njim je bila još samo obrana već predanog diplomskog rada. Trebao se samo vratiti s otoka Krapnja na koji je otišao zbog podvodnog ribolova - hobija koji je jako volio. Uživao je u morskim dubinama, a još više u dijeljenju ulova sa svojim bližnjima. Međutim, ovog puta jedan je Pavlekov zaron završio tragično, jer se u četvrtak 19. lipnja iz morskih dubina više nije vratio.
Sprovodne obrede 25. lipnja na groblju u Knegincu Gornjem vodio je kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, uz sudjelovanje 20-tak svećenika, isto toliko bogoslova, časnih sestara, te mnoštvo naroda. Nad grobom je pročitano i pismo sućuti varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka koji je istaknuo da je Pavlek svoj život oblikovao po Isusu. Svetu misu zadušnicu predvodio je rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu dr. Stjepan Baloban, a o posljednim Pavlekovim danima govorio je voditelj zajednice "Kursiljo" Andrija Vrane.
Prigodnu oproštajnu homiliju uputio je pokojnikov duhovnik i osobni prijatelj Damjan Koren koji je među ostalim rekao: "Bio si u životu onaj pravi i gorljivi tražitelj smisla i istine i do kraja opredijeljen za onu grupu ljudi koji znaju kome su povjerovali i koji s vjerom u Isusa koji je Krist putuju prema vječnosti." Pavlek je svom dušom pjevao slavu Bogu, bio je potpuno iskren svojim prijateljima i roditeljima, uvijek spreman za šalu, te je svojom vedrinom unosio posebno ozračje i entuzijazam u svako društvo u kojem se našao. Posebno je volio i uveseljavao djecu koja će i najviše osjetiti njegov odlazak, istaknuo je duhovnik Koren. Oproštaj je protekao u ozračju duboke vjere u uskrsnuće i život vječni, pri čemu su se posebno isticale riječi napisane na crnim majicama Pavlekovih braće i sestara: "Vidimo se u raju".
Ivan Malbašić
Uoči najavljenog ljetnog susreta kursiljista u župi Sv. Martin na Muri zakazan je sprovod mladića Pavleka iz župe Sv. Marije Magdalene iz Kneginca. Kako je cijela njegova obitelj Čavlek, najprije roditelji a onda i sva djeca i na kraju sam Pavlek, u uskoj povezanosti sa pokretom Kursilja, već od prvog Tečaja u Hrvatskoj pa sve do danas, kao suradnici, svjedoci i na svaki način podupiratelji, bilo je najnormalnije da se predviđena obnova u Sv. Martinu na Muri odgodi. Naime, svi su kursiljisti željeli poći na sprovod. Osim toga, svečani obred sprovoda i svečana euharistija iza toga, kao i druženje s okrepom kod kuće Čavlekovih bilo je, po svjedočenju mnogih, više nego predviđena obnova. Bio je to snažan vjernički događaj, pravi duhovni doživljaj svjedočenja i produbljenja vjere u vječni život i pravi doživljaj kršćanske ljubavi i zajedništva. Pri tome se očitovalo kako gledanje i svjedočenje Božjeg milosrđa čini da se tuga i žalost transformira u duboki mir i predanje Bogu.
Pokojni Pavlek, prije odlaska na more u koje je posljednji puta zaronio 19. lipnja 2008., u okviru nedjeljnih susreta suradnika Kursilja i roditelja krizmanika, u župi Presvetog Trojstva u Ludbregu, iznio je opširno svjedočanstvo o svom životu i životnim teškoćama, ranama, velikim borbama na području ovisnosti o kompjutorskim igrama i o pobjedama na tom području kao i u studiju, pa na planu produbljivanja vjere i kršćanskog zajedništva u krugu studentske mladeži. Kako je svjedočanstvo prihvaćeno kao veoma korisno i zanimljivo, dogovoreno je da ga ponovi pred mladima u istoj župi u terminu kada se on vraća s mora a ujedno i završava škola, dakle nakon svečanosti krizme u župi.
Tko je taj Pavlek?
Sestre i braća o njemu pišu:
Zvao se Pavao Čavlek ali od malena smo ga svi zvali Pavlek. Četvrto je dijete u obitelji Čavlek, od njih šestero. Umjesto da 27. lipnja 2008. godine slavimo njegov 27. rođendan, 2 dana prije prisustvovali smo njegovom sprovodu.
Pavlek je bio poseban od malena. Sjećat ćemo ga se kao pravog i gorljivog tražitelja istine i smisla. U svojoj je obitelji, među prijateljima iz Varaždinske katedrale i drugima sa kojima se družio inzistirao na radikalnosti Isusovog evanđelja. U tom tražnju Isusove istine i naviještanja Evanđelja bio je zaista radikalan i dosljedan. Bio je veliki borac za ono u što je bio uvjeren i što je spoznao. Kad je nešto shvatio kao istinu, prihvatio i razumio, koristio je sva moguća sredstva da i druge u to uvjeri. Još i danas na Internetu stoji njegovo iskreno svjedočanstvo o štetnosti kompjutorskih igara. Ali to je sve moglo krenuti tek kad je Pavlek to shvatio i razumio kroz razgovore, raspravu i molitvu. Da zaista, često je ulazio u oštre i žustre razgovore, pozitivne svađe, čak i kritike. Bio je totalno iskren mladić. Sa ogromnom otvorenošću dijelio je svoj život s drugima a sve u želji da nađe pravi put u životu, da se ostvari kao Isusov učenik. Često je govorio da ljubav nije uvijek ljubazna, već da je ljubav istina a ona pak oslobađa. Volio je s toga biti totalno iskren, što je danas tako rijetko.
Sjećat ćemo ga se i po njegovoj radosti, vedrini i smislu za šalu. Usprkos ozbiljnosti njegovih traženja i žestokih rasprava, uvijek je znao kada sa humorom treba začiniti stvari. Zbog te prave mjere između ozbiljnosti i šale, ljudi su ga naprosto voljeli. A djeca tek! Kad ga duže ne bi vidjela, dolazila bi na dvorište i pitala mamu Magdolnu: za koliko se dana vraća Pavlek?! Kad će doći Pavlek igrati se sa nama?! Iako je malo mucao, bilo je uvijek vrijedno pričekati da Pavlek nešto kaže. Ili je bilo vrlo duboko i iskreno ili je bilo tako smiješno da smo se valjali od smijeha. Bio je uz to i uvijek pomalo zanesen, u svom svijetu i redovito je zbog toga kasnio. Stalno smo ga morali čekati, ali uvijek se isplatilo.
Sjećat ćemo ga se i po tome što je volio krajnosti i rizike. Volio je prirodu, planine, ali ništa kao morske dubine. Rado je išao u planine i uvijek je dizao moral u grupi kada bi netko smalaksao. Ali more ga je privlačilo snagom magneta. Još kao dječak bio je zaneseni ribič - mogao bi satima i danima čekati ribu da se ulovi. A kad ju je ulovio, nitko sretniji. Kad je otkrio podvodni ribolov na otoku Istu, nismo ga više mogli zaustaviti. Svaka kuna išla je na opremu, još bolju opremu, i još nešto za podvodni ribolov što još nije imao. Najdraža emisija bila mu je "Hrvatsko podmorje". Često se na forumu za ronioce raspitivao što za ovo, što za ono. Svi smo ga upozoravali da nije pametno roniti sam i da je jako rizično, no kao da nije mogao stati i poslušati. Dapače, svima nam je želio da nađemo nešto što će nas toliko zaokupljati i toliko usrećivati kao njega podvodni ribolov i morski svijet.
19. lipnja 2008. godine, jednog četvrtka tik pred odlazak kući, iz morskih dubina Pavlek nije izronio. Trebao se vratiti u rodni Varaždin i braniti diplomsku radnju na Fakultetu organizacije i informatike i potom tražiti posao. Na more je otišao, kako je sam rekao "još zadnji put" da se izgušta. Vjerovao je da kad bude u radnom odnosu neće imati toliko vremena i mira za otići na ono što je najviše volio.
No mi vjerujemo da je čašu zemaljskog života napunio do vrha. Vjerujemo iskreno da su se Pavlekov duh i duša preselili u vječni nebeski život i da jednom okusivši tu radost i ljepotu Pavlek se ni pod koju cijenu ne bi želio vratit. Sigurni smo da bi čak i podvodni ribolov ostavio za ljepotu nebeskog života. Stoga smo sretni zbog njega, zbog njegove sreće, ali nam strašno nedostaje…
Svjedočanstvo o štetnosti kompjutorskih igara
Ovo svjedočanstvo napisao je Pavlek za stranicu mladih Varaždinske biskupije negdje u jesen 2004. godine.
Kako su se stvari razvijale nakon toga, iznio je u dojmljivom usmenom svjedočenju u župnoj dvorani u Ludbregu pred roditeljima krizmanika u okviru kontinuiranih susreta sa suradnicima Kursilja u svibnju ove godine. Sve od tada nije više posegnuo za kompjutorskim igrama i osjećao se na tom području čist, slobodan i zahvalan Bogu i svima koji su mu pomagali u oslobađanju. Pokazao je veliko zanimanje i spremnost, upravo radost da roditeljima, njihovoj djeci, dakle mladima, posvjedoči o štetnosti te najsuvremenije i najperfidnije a jako rasprostranjene ovisnosti, koja ulazi u domove i u srca najmlađih ali i starijih.
Poučio nas je kako se danas pojavljuju igre svjetski umrežene i jako dugotrajne, čak i financijski zahtjevne i višestruko štetne, ne samo zbog uvlačenja čovjeka u nestvarni i neplodni virtualni svijet, nego u svijet stvarne tame i neistine, a pravi život je samo u svijetlu Božjem i istini.
Poželimo Pavleku vječno uživati u svijetlu i istini slave Božje. Također svim igračima igrica molimo snažnu Božju zaštitu, blagoslov i zagovor čitavog Općinstva svetih.
