Dok se svijet vodi logikom pobjednika, naučimo birati drugu stranu i biti pobjednici tobožnjeg poraza. Donosimo novo razmišljanje uz početak nove školske i akademske godine.

Dragi mladi, pred nama je još jedna studentska akademska godina, školska već započeta, a radna nije ni prestala. Novi su izazovi neprestano pred nama. Prema nekom mojem uvidu, na jednog iskrenog vjernika dolazi od 8 – 11 deklariranih, dakle pokrštenih osoba ali ne istovremeno i osviještenih. I upravo od tih deklariranih kršćana (čak manjeg broja ateista) vjernik je (ne bez Božje volje) kušan. Vjernike se često testira, hoće li se, naime, povesti zakonom mase, trenda ili će biti postojani u Božjim zapovijedima, vrlo često uz cijenu izrugivanja i marginaliziranja. Hvala Bogu da je tako jer tek se tako (po križu) postaje Božji prijatelj (kao što možemo pročitati u biblijskoj pripovijesti o legendarnoj Juditi).

Dakle, vjernicima se često podmeću, kako to kažemo, klipovi, ili ih se želi uvući u različite vješto smišljene zamke. O zamci upravo govori prvo čitanje iz Knjige Mudrosti na ovu 25. nedjelju kroz godinu. Što je biti zamke? Bit zamke je da se NE VIDI. Tu je pao najveći broj mladih, ali ni stariji nisu toga pošteđeni. Živi se dakle nemoralno jer Boga zapravo, iz takvog shvaćanja i nema, a kada je čovjek slobodan, tj. sve mu je dopušteno ili kako to kaže Jaja iz Jinxa: "Idem tamo gdje je sve po mom", gubi se OPREZ. Oprez resi svaku osobu koja nije lakovjerna i koja bez provjere ne ulazi u neke sumnjive rabote, gdje može stradati fizički ili psihički, materijalno itd. No, duhovni oprez podrazumijeva da ne podlegnemo napasti logike ovoga svijeta koji se vodi pravilom: Svijet voli pobjednike, prve. I ti tzv. pobjednici (medijski i ini) i prvi onda određuju pravila, jasno bez konzultiranja s Božjim pravilima jer su oni bogovi i ne trebaju imati još nekog boga pored sebe. Baš kad su apostoli raspravljali tko je najveći, Isus ih „nježno" spušta na zemlju. Htjeti biti prvi podrazumijeva da se za prvo mjesto mora izboriti. To je tako Božje i jednostavno jer priroda je odredila da „moraš prvo puzati da bi znao hodati".

Dakle, na mjestima gdje jeste, umjesto spletki, u koje se vjernika često želi namamiti, (poslanica Jakova) nastojmo biti poslužitelji dobara Božjih, mirotvorci, i razoružajmo svakoga tko nas želi isprovocirati bilo izrugivanjem, bilo raznim primamljivostima koje, iako se čine bezazlenima zapravo su celofanski zamaskirano zlo. Božji vam blagoslov i ... oprez. Stavimo Boga na prvo mjesto i sve ostalo uvijek dolazi na pr(a)vo mjesto.