Bogu je svaki čovjek drag jer Božja smo djeca. Upravo zbog toga taj isti Bog, u svom sinu Isusu Kristu, pokazuje svoju zainteresiranost za svaku našu ljudsku situaciju, ne ostajući nikada ravnodušan za ono što nam se događa ili u čemu smo se od rođenja zatekli.

To je problem slijepca kojega susrećemo u čitanjima 30. nedjelje kr. godinu, prema izvješću iz Markova evanđelja (Mk 10, 46-52), koji je doslovce iz svega glasa zazivao: „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se". Isus, dakle, kao pravi Bog, Bog od Boga (usp. Vjerovanje) liječi našu sljepoću. No, htio bih upozoriti na četiri vrste sljepoće koje čovjeka mogu snaći. Prva je fizička sljepoća. Druga, tome ravna, ako ne još teža je teorijska ili, bolje reći, prirodo-znanstvena sljepoća koja zbog svoje metode (svaka istraživačka metoda je djelomična jer je ograničena zbog predmeta analize) može također biti slijepa za Boga. Uvaženi znanstvenik i profesor dr. Antony Flew, donedavna svjetska ikona ateizma, upravo je na temelju znanstvenih činjenica opovrgnuo svoj dugogodišnji stav da Bog ne postoji. U svojoj knjizi Priznajem: Postoji Bog, on doslovce, nakon spoznaje da Bog jest, piše: „Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkog slatko, a od slatkog gorko", očitujući svoju nedvojbenu (znanstvenu) zabludu. Treća sljepoća je moralna. Svidjela mi se priča iz jednog časopisa za mlade u kojem je na komentar upućen sv. Ivanu Klimaku da su „blaženi oni koji su vidjeli anđele", svetac odgovorio: „Blaženi su oni koji su vidjeli svoje grijehe" i tako progledali iz sljepoće svoje taštine. I zadnja sljepoća, koju sam najavio, je sljepoća vezana uz naše praktično življenje. O tom segmentu ljudske sljepoće govori, između ostalih, i sv. Jakov koji je, na uvjerenje svojih suvremenika da je za spasenje dovoljno samo to da čovjek vjeruje Bogu, rekao: „Pokaži mi vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru". (usp. Jak 2, 17-19). Naime, vjera bez djela je mrtva. Imati neko znanje o vjeri, a ne poštivati i primjenjivati Božje zapovijedi, tj. 10 općih principa (ili 10 duhovnih organa) koji čovjeka čine čovjekom, vjernički je hendikep, kao što i kod fizičkog hendikepa, bez obzira na postojeće udove, osoba ne može koristiti iste. Ili, još konkretnije, imati vjeru, a ne vidjeti, tj. oglušiti se na potrebe bližnjega, znači biti slijep.

Na sve ove primjere ljudske sljepoće, možemo primijeniti riječi planetarno poznate pjesme Milost u kojoj autor, negdašnji trgovac crnim robljem, priznaje da mu je „milost" oživjela život jer, kaže: „bijah slijep, a sada vidim". Želim Vam svako dobro i pogled ozdravljenog oka.

vlč. Tihomir Kosec