Hvaljen Isus i Marija, dragi prijatelji, prijatelji Gospodina našega Isusa Krista.

Nakon završene duhovske osmine, mogu reći da je ova godina za mene, moje suradnike, ali i za sve vas koji ste sudjelovali u programima organiziranih preko  Ureda za pastoral mladih, bila godina Milosti Gospodnje. Zbilja, „velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni“. Vjerujem da tako možemo i mi reći zajedno s psalmistom. Tolike pjesme koje su ispjevane u čast Svemoćnom očito nisu tek neka puka sanjarska mašta nekog zanesenjaka. Dogodile su se mnoge lijepe stvari u čiju Bogonadahnutost duboko vjerujem. I tu se pokazalo kako Bog blagoslivlje čovjeka koji mu želi dati slavu jer jedini je On do kraja vrijedan i dostojan svake časti i hvale i slave i moći. Kao da se zapisano u Svetom pismu ponovo ostvarilo. Kao da su se ponavljala prva kršćanska vremena i da su se različiti jezici, različiti darovi, različite karizme, od idejnih preko organizacijskih do finalnih, ujedinili u jedan jedinstven govor i stav – slavljenje Boga. I opet se pokazalo da Bog miče brda svih mogućih zapreka. Opet je došao do izražaja njegov „Ne boj se“ koji je lomio svaki strah, otupljivao oštrice sumnji koje su stršile iz naših ljudskih slabosti – naš Bog je velik!!!

Htio bih zahvaliti svima koji ste u dubinama svojega bića osjetili tihe, ali i, u svoj tišini, uporne poticaje Duha te se otvarali za različite akcije kojima je On progovarao. Prilike su to bile da se promovira čovjekov duh, tj. čovjek sâm koji nije stvoren samo za  puko preživljavanje, nego za puno uzvišenije ciljeve u životu, tj. da ne živi samo o kruhu, nego je spreman solidarizirati se s patnjama današnjeg čovjeka noseći svoj i tuđi križ i na taj način biti glasnik nade u ovoj našoj hrvatskoj i svjetskoj aktualnosti. Drugi put je to bila prilika da se dade glas u svrhu zaštite golog života, novorođenog života ili obitelji kao zajednice oca, majke i djeteta. Treći su put to bile usrdne molitve koje su se dizale u vis ne bi li se dokinula zlostavljanja kršćana u svijetu, posebno u Siriji. Na poseban način dogodilo se očitovanje zajedništva na nedavnom susretu mladih u Dubrovniku. Osim toga, iza nas su razni humanitarni koncerti, klanjanja, svakodnevne molitve.

Naš Bog pohađa nas u svim našim životnim okolnostima. Bitno ga je prepoznati i onda u skladu s aktualnom situacijom reagirati. Zato, ostajmo trajno u školi evanđelja, kao učenici Isusovi. Neka nas Njegov i Očev Duh hrabro vodi svim putevima. Nek nam Njegovo svjetlo rasvjetljuje najdublje tame naših pameti, bezvolja i beznađa.

Božji Vam blagoslov +

vlč. Tihomir Kosec, povjerenik za mlade VB