Dakle, pred nama je opet jedna školska i akademska godina, jedan ponovni početak u našem kružnom hodu života. Tu možemo zauzeti, kao i obično u našim životima, dva stava:

1. Bez posebnog razmišljanja, posebnih odluka ili traženja ući u već poznatu kolotečinu i raditi po već poznatoj "špranci" uhodane, dobro nam poznate stvari.

2. Uzeti novu školsku godinu kao novi izazov i priliku za osluškivanje Božjih poticaja i konkretnih poslanja baš za mene, moju obitelj, za moje prijatelje, za moj razred, za moju župu, mojeg župnika, moju zajednicu u vjeri itd.

Složit ćete se da veliki dio nas vrlo često nesvjesno i 'nezločesto' izabiremo onaj prvi stav: kolotečinu s onom poznatom krilaticom – ne talasaj! Ponavljam – ne znači to da smo lijeni, da smo izgubili vjeru, da ne vjerujemo u Božje inicijative u našem svagdanu, nego mislim da smo uvijek u opasnosti da nas u svakidašnjoj jurnjavi odnese ona lagana rijeka. Rijeka bez valova, bez brzaka, bez traženja nečeg novog. Genijalci smo za pronalaženje obrazloženja i opravdanja za takva stanja našeg "mirovanja".

Zato bih jako želio naglasiti i Vama i sebi da si na ovom rujanskom početku posvjestimo činjenicu da mi, Isusovi vjernici, ne bi smjeli gledati na svoj život kao na neki posao radi posla, kao preživljavanje ili životarenje, nego smo pozvani od Boga i odazvali smo se po krštenju - istinu i stvarnost Kristovog objavljenog nam Kraljevstva naviještati i živjeti.

Dobro znamo da to danas nije lako. Nije bilo nikada u povijesti lako. Zato mislim da je dobro da si zajedno stavimo pred oči misao jednog velikog svećenika i sveca, a ta misao pomoći će nam da u našem radnom danu izabiremo onu drugu odluku, a to je osluškivanje Božje volje za moje poslanje baš danas.

"Moramo voditi veliku brigu da nikada ništa ne radimo prije svoje osobne jutarnje molitve. Sotona je jednom dao do znanja da - ako može imati prvi trenutak našeg dana, za ostatak je siguran." (sv. Ivan Maria Vianney)

Nek Vas Otac nebeski blagoslovi, nadahnjuje i čuva!

-dk-