Dragi mladi!

I ove godine obilježavamo rođendan Najslavnijeg od najslavnijih, Gospodara svih gospodara, Mirotvorca svih mirotvoraca, Kompozitora kompozitora najljepše od najljepših melodija, Pravednika svih što čeznu za pravdom...

Mogli bismo nizati koje su se sve vrline spojile u jednom čovjeku, Isusu, koji je za nas čovjekom postao da bi nas sobom obožio. Bog je u svom sinu Isusu Kristu, u malom Božiću, rekao predivnu i preveliku stvar, svima nama: „Ljudi, obožavam vas! Čovječe, obožavam te!" Zamislite, Bog nâma govori da nas obožava. U čuđenju nad tim događajem stojimo zadivljeni fascinirani dometima blagdana Božića, toliko neizmjerno velikog da od tog dana nikome od nas nije dopušteno ići „malen ispod zvijezda". Dapače, čak se zvijezda repatica sagnula nad čovjekom Isusom da bi na njega spustila svu narav svoga sjaja. „Pa što je čovjek da ga se sjećaš, ti ga stvori malo manjim od anđela". I taj psalamski izričaj u iskazu Božje ljubavi za nas, u Isusovom rođenju odlazi korak dalje: Bog se u svojim anđelima poklonio novom čovjeku – Isusu – u nama. Poklonio se pred svetošću novonastalog života u svetoj obitelji koja se divi i klanja životu naprosto, poklonio se siromaštvom i čežnjom u pastirima, poklonio se veličinom statusa i intelekta u mudrim kraljevima. On, Bog, za nas je postao čovjekom „u svemu nama sličan osim u grijehu"; s nama je postao čovjek i ostao Bog s nama – Emanuel, Prisutnost! Od trenutka njegovog dolaska na svijet u nama je reanimiran Život. Njegovim se rođenjem u nama dogodila bogoobnovljenost, bogoobogaćenost, bogoosmišljenost.

Doista, „više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu". Dok je Stari zavjet u svojoj „panorami" sročen u himan Bogu Stvoritelju s detaljno razrađenom bogoštovnom praksom, Bog Isusa Krista stavlja čovjeka u prvi plan. Taj se Bog prigiba nad čovjekom kao što se otac i majka naginju nad svoje dijete, uzimajući ga u naručje i milujući rukama i pogledom. O njemu slove s najvećim poštovanjem, čitajući mu najljepše priče, dižu se u noći neumorno s kreveta uljuljavajući ga u ponovni mir i sigurnost kada plače... Nostalgija za izgubljenim rajom biva vraćena jednim jedinstvenim događajem – prvorođenjem od svih rođenih. I sve je „po Kristu i s Kristom i u Kristu", ništa bez Njega. Tako nas uči vjera Crkve, tj. vjernička obitelj Isusa Krista.

Božićno nas vrijeme nuka da obnovimo upravo tu temeljnu istinu života – živjeti vlastito čovještvo po istinskom idealu i tvorcu svakog ideala, Isusu Kristu. Božić nas samo podsjeća koliko je taj ideal profinjen, nježan, blag, anđeoski poput djeteta i stoga, istovremeno, tako krhak – baš poput djeteta – nad kojim itekako treba bdjeti, misliti dan i noć da nas ne zaskoči i ne zadesi tama... Još uvijek sveprisutna laž, nepravde, ljudska bahatost i svi poroci ovoga vremena sramotno nas sude pred zahtjevnošću i beskompromisnošću ideala. Ideal(i) se u nama trsi zbaciti sve što čovjeka kompromitira kako bi u nama i po nama zasvijetlila Božja blagotvorna istina kojoj valja podrediti vlastiti život. Dijete u obitelji upravo je simbol prvoga u nizu (simbol jer se to ponekad u svim obiteljima, na žalost, ne događa) kojemu će se sve ostalo podrediti. Baš poput pravde, istine, ljubaznosti, poštenja, snošljivosti, pravedne plaće, kojima bi kao neupitnim vrednotama trebale biti podređene sve, čovjeka nedostojne, lažne vrednote. Dijete-Isus u nama, raskrinkava sve maske i prikrivene namisli čovjeka spram čovjeka. Dijete u nama spontano osjeća tko ga voli i tko ga želi iskoristiti. Bog u malom Božiću Isusu osjetljiv je kada ga se iskorištava i otvoren je na čovjekovu najdublju potrebu – biti voljen.

Božić želi u nama obnoviti prapovjerenje koje smo kao djeca gradili u odnosu na svoje roditelje kako bi, tom istom analogijom, obnovili vjeru u Boga koji ne dolazi kao prijeteći sudac u naše živote, nego nas razoružava iskrenošću djeteta s rukama pruženim prema svakome tko želi prigrliti njegov stil života. Mir, radost, ispunjenje, sreća, blagost... Sve te naslove kojima smo već okitili naše božićne čestitke, želeći unijeti radost u domove u koje će te iste doći, želim da ne ostanu samo naslovi nego postanu stvarnost vašega života – Bog s vama.

Blagoslovljen Vam Božić i s njime sretna Nova 2013. godina!

vlč. Tihomir Kosec