"Ostanite u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor." Lk 24, 49

Isus je bio odlučan prema Apostolima: nisu smjeli napuštati Jeruzalem, prije nego se obuku u silu Duha Svetoga (usp. Dj 1,4.8). Bez Njega nema poslanja; nema evangelizacije. Potaknuti tim Isusovim riječima, kao geslom ovogodišnjeg Duhovskog bdijenja mladih VB, dvjestotinjak mladih naše biskupije hodočastilo je župama i ulicama grada Varaždina 7.lipnja, te kroz bogati duhovni program razmatralo svoju otvorenost djelovanju Duha Svetoga u svom konkretnom životu, zazivalo: "Dođi, Duše Sveti!" i tako Varaždin učinilo hodočasničkim gradom!

Subotnje bdijenje uoči blagdana Duhova započelo je oko 20 sati u varaždinskoj crkvi Dobroga Pastira gdje se skupilo dvjestotinjak mladih koje je pozdravio povjerenik za mlade Varaždinske biskupije, vlč. Tihomir Kosec i predstavio cjelovečernji program.

„Vjera je javna stvar, afirmativna, nikako ne smije biti getoizirana“, rekao je vlč. Kosec te istaknuo kako okupljeni proživljavaju upravo ono što su proživjeli i apostoli s Marijom u zajedništvu, svjedočenju vjere i iskustvu „Isus je živ!“.

„Niti čujem, niti vidim“ je predstava koju su izvodili bogoslovi zagrebačkoga nadbiskupijskog sjemeništa, a čiji je scenarij i režiju napisao njihov odgojitelj Ivan Dodlek. Predstava je inspirirana životom i djelom gluhoslijepe osobe Helen Keller (1880.-1968.) koja je unatoč svojoj "bolesti", uz snažnu volju i natprosječnu inteligenciju, naučila komunicirati s okolinom te je ovladala znakovnim jezikom, završila fakultet i postala zagovornik slabijih i obespravljenih u društvu.

Uz audio-vizualne efekte, i naravno, odličnu glumu mladih bogoslova, predstava je dočarala atmosferu, odnosno svijet gluhe i slijepe osobe te ukazala kako valja „naučiti vidjeti ono što se očima ne vidi, a čuti ono što se ušima ne čuje“. Osvijestila je kako je, usprkos zdravlju i bolesti, svaka osoba podložna zatvoriti se u svoju čahuru, no uz trud, volju i podršku – sve je moguće ostvariti.

Nakon predstave, uz pomoć redara, formirala se hodočasnička procesija sa svijećama koja je iza križa krenula prema crkvi svetoga Vida gdje je bilo predviđeno čitanje odlomaka iz Svetog pisma, točnije iz Djela apostolskih. Cijelim putem, kroz grad i do crkve, molila se krunica koju su predvodili članovi molitvene zajednice Totus Tuus iz Čakovca.

Ulaskom u crkvu Presvetog Trojstva, hodočasnike je dočekao domaći Zbor mladih „Via“ koji je pjevao pjesmu na čast Duhu Svetomu, a nakon koje je krenulo čitanje Svetoga pisma.

Slijedeća postaja hodočasnika bila je crkva svetoga Nikole do koje se pjevala, kroz grad, krunica Božanskoga milosrđa. U crkvi svetog Nikole mladi su se poklonili Isusu u Presvetome Oltarskome Sakramentu. Klanjanje je animirao zbor „Donum“.

Svečana sveta misa slavila se u varaždinskoj katedrali koju je predvodio vlč. Tihomir Kosec uz koncelebraciju fra Cestara i fra Malenice, a pjevanje je animirao Zbor mladih Varaždinske biskupije.

Predstojnik u Uredu za Pastoral mladih Varaždinske biskupije vlč. Tihomir Kosec u homiliji je preko primjera iz svojeg djetinjstva pokazao i ukazao kako danas roditelji nastoje „zaštititi i maknuti svoju djecu iz meteža, odnosno da djeca danas žive pod 'staklenim zvonom', no naglasio je kako tako nikad neće naučiti živjeti“.

„Kraljevstvo Božje osvajaju siloviti i u Kraljevstvo Božje se ne dolazi na lagan način. Valja ući u duhovni, intelektualni ring te pokazati i dokazati Tko je naš identitet, a u borbu ili konfrontaciju je nemoguće ući bez oklopa, odnosno molitve“, naglasio je vlč. Kosec.

Dodao je i kako je kušnja sastavni dio života te kako su mnogi upravo kroz kušnju dokazali da su prijatelji Božji, a da odgovorimo na kušnju i dokažemo se kod Gospodina, valja imati duhovsku sposobnost.

„Kako je časno i lijepo biti Kršćaninom i zbog toga ne smije doći do nikakve getoizacije, niti izolacije“, rekao je vlč. Kosec te naglasio kako valja izaći i pokazati tu radost i drukčiju vrstu ljubavi „vanjskome svijetu“.

„Radost ne smije biti ni slijepa, ni gluha, no svejedno smo i mi ponekad kao Helen Keller. A kakvi su tek oni koji ne priznaju Gospodina ili oni koji su nas čudno gledali kad smo prolazili gradom?“, pitao se vlč.Kosec. U drugom dijelu homilije pokušao je objasniti tko je Duh Sveti i na koji način Duh Sveti, kojega primamo kao pečat u sakramentu, u nama djeluje.

Sveta misa završena je polaganjem ruku i molitvom nad svakom osobom u katedrali, a pri izlasku iz crkve, ministranti su dijelili prigodni biblijski citat kao sjećanje na zajedništvo tijekom bdijenja uoči Duhova, ali i kao ohrabrenje „za borbu u ringu“.

mk,jb

bh