Korizmena duhovna obnova koju je predvodio don Damir Stojić, održana je uoči druge korizmene nedjelje u Koprivnici, 14. ožujka 2014. godine. Župa svetog Nikole, zajedno sa svim pridruženim vjernicima iz Koprivnice i okolice, bili su domaćini ovog događaja. Svojom su brojnošću velikodušno ugostili ovog dobro poznatog svećenika koji im je jednako uzvratio održavši cijelovečernju duhovnu obnovu.

Program je započeo svetom misom u 18 sati koju je predvodio don Damir, u zajedništvu prisutnih svećenika iz koprivničkog dekanata. Dio mladih iz karizmatske molitvene zajednice „Božja pobjeda“, svojom su pjesmom pratili i uzveličali euharistijsko slavlje. Don Damir je, potaknut Matejevim evanđeljem, već u propovijedi na srca prisutnih vjernika stavio dva izazova.  Prvi od njih poziva na „pravednost veću od zakona“. Izvršavati zakone je jedno, ali pravi je izazov osloboditi se mržnje, oholosti, zavisti i osuđivanja drugih. To je moguće, Bogu je sve moguće, a iskreni vapaji Isusu sigurno će iziskati Njegovo milosrđe da nam stvori čisto srce. Drugi izazov proizlazi iz prvog, a  to je spoznati svoje pogreške i očistiti se od njih. U svetom činu primanja Tijela Kristova Isus u hostiji poručuje: „Dajem Ti se“, a ja svojim odgovorom „Amen“, pristajem i prihvaćam Njegov dar. Sveta pričest je sklapanje saveza i ako nismo iskreni sa tim obredom, griješimo. Na samom kraju propovijedi don Damir je uputio na najveći izazov od svih: „biti savršen“! „Isus je podigao kriterij do neba. Crkva nikad neće odustati od svojih zahtjeva jer zna: Vi to možete! Pobjeda je u borbi! I veliko je dostojanstvo što nas Isus na tu borbu poziva“, rekao je don Damir.

Nakon svete mise, mladi iz „Božje pobjede“ pjesmom su stvorili slavljeničko ozračje. Dok se crkvom orilo priznanje: „Ime ti je sveti Bog!“, don Damir je u molitvi zazvao živog Gospodina i Duha Svetog i započeo duhovnu obnovu. Već je na samom početku ohrabrio sve da se molimo Bogu za ono što nam hoće dati. Svi smo različiti i na različiti način primamo Božje milosti - netko lakše, netko teže. Nije lako primati ljubav, puno je lakše biti na distanci, kao da na sebe stavljamo rukavice. To je ujedno bila i nakana cijelog susreta, da pred Bogom skinemo rukavice i dopustimo mu da zaista bude Bog u našem životu.

Ono o čemu je don Damir odlučio govoriti bile su najvažnije stvari za vjerski život, točnije njih pet. To je ujedno i pet teza koji je Isus viseći s križa uputio cijelom svijetu, a one same spontano dolaze umirućima, sasvim ljudski. Tog 11. rujna 2001. godine, oko pola 9 ujutro, kada su se dva zrakoplova zaletjela u World Trade Centar, stotine ljudi koji su se nalazili u zgradama, u nekoliko su sekundi shvatili da su „živi mrtvaci“. Tog jutra, kada su dolazili na posao vjerojatno im je, kao i svima nama, svašta prolazilo po glavi: večera od sinoć, neki prošli razgovor, posao koji moraju obaviti, uspomene s odmora, ali vjerojatno nitko od njih nije razmišljao što bi posljednje svojim voljenima poručio. Kad se avion zabio u zgradu i kad su shvatili da će uskoro umrijeti, oko sto tisuća dolaznih i odlaznih poziva je obavljeno i zanimljivo, među većinom obavljenih razgovora, bilo je pet teza koje su se ponavljale.

Prva od njih je vapaj koji su gotovo svi uputilil: „Oh my God“, a jednak je i Isusov vapaj: „Bože moj, Bože moj…“ Prva poruka koju je don Damir poručio bila je: „Stavite Boga na prvo mjesto i sve će vam biti dano. Razgovarajte s Bogom, kao da ga poznajete.“ Poručio je: „Dajte Bogu jedan dobar dio dana. Ne oslanjajte se na svoje osjećaje 'sad mi se da' ili 'sad mi se neda', nego odredite vrijeme, u najboljem dijelu dana, koje ćete dati Bogu. Isuse ovo je Tvoje vrijeme.“ I brojne će se milosti desiti. „Dođite svaki dan na svetu misu!“ Iako je priznao da je ponekad mislio kako je to pretjerivanje, ovaj puta don Damir je bez ustručavanja pozvao na svakodnevnu krunicu i misu. Isus je živ prisutan u euharistiji koja je najsnažnija molitvi, a razmatranje Njegovog života u otajstvima s Marijom, dolazi domah iza mise.

Druga stvar koju su ljudi u svom posljednjem razgovoru ponavljali bila je „Oprosti“, jednaka Isusovom: „Oprosti im Oče jer ne znaju što čine“. Kad je Isus visio na križu nitko mu se nije ispričao. Važno je oprostiti, na glas izreći oproštenje, koliko god apsurdno i nepravedno bilo - 'naše rane mogu postati zagovor'.“

Treća stvar koja je karakteristična za razgovore 11. rujna jest da je većina ljudi nazvala svoje majke. Isus je s križa nama ostavio svoju Majku da nam bude Mama, jednako kao što nam je i ova zemaljska, a i više od toga. Marija je bila jedna od nas i po njezinom uznesenju, mi osjećamo kao da i za nas ima nade. Isus Mariji ništa ne odbija, a ona nikog ne ljubi i ne zagovara kao nas, svoju dječicu.

Četvrta stvar pomalo je apsurdna, ali u svijesti da će uskoro umrijeti, većina je razgovora završila s „Vidimo se!“. Isus je razbojniku sa svoje desne strane obećao: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju.“ Nada, ufanje! Zapisano je da su mučenici u trenucima svoje smrti pjevali jer su znali da je Bog živ. Don Damir je vjernike pozvao da i u najvećoj krizi, najdubljem očaju slave Boga! Bog sve izvodi na dobro, a povjerenje da će nas i iz bezizlazne situacije izbaviti, prava je milost.

Posljednja stvar koja se u razgovorima ponavljala je bila rečenica: „Volim Te“. Isus s križa nije poručio da nas voli riječima, ali je Njegova smrt, On kako umire na križu, raspeta ljubav. U ovoj je zadnjoj poruci don Damir posebno govorio o braku kao slici neba. Muž i žena su predslika zajedništva Krista i Njegove zaručnice Crkve. Poručio je još jednom mladima da se ne boje savršenstva! Da koliko god „ne“ u životu morali izgovoriti, kako bi očuvali svoju čistoću, Bog će ih u jednom „da“ obilato nagraditi. „Znate što je brak, pripremajte se za njega i slušajte što vam Crkva govori“, rekao je don Damir.

Iza nagovora uslijedilo je klanjanje u kojem su svi prisutni molili za nakane spomenute tokom cijele večeri. Don Damir je molio za oslobođenje od navezanosti na sve grijehe, na posvećenje i nov život koji nam svemogući Bog može darovati. Uz zahvala Bogu na svim primljenim milostima i završni blagoslov, završila je duhovna obnova, a Koprivnica će zasigurno još dugo svjedočiti Njezinim plodovima.

 Mateja Potroško