Kako se približavao sat početka svete mise i ujedno duhovne obnove, tako su se mjesta u varaždinskoj katedrali polako popunjavala mladim (i malo manje mladim) licima željnih duhovne okrijepe. Don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan u Zagrebu, pokazao je i dokazao kako mladi itekako mogu subotnju večer, 15. ožujka, posvetiti Gospodinu pa je tako prepuna katedrala parirala koprivničkoj župnoj crkvi svetog Nikole i udomila vjernike na nekoliko sati.

Susret je započeo svetom misom u 18 sati koju je predvodio sam don Stojić uz koncelebraciju vlč. Tihomira Koseca, predstojnika u Uredu za pastoral mladih Varaždinske biskupije i ostalih domaćih varaždinskih svećenika. Pjevanje je predvodio Zbor mladih Varaždinske biskupije. Nakon euharistijskog slavlja, don Stojić uzeo je mikrofon u ruke.

Zadivljen ljepotom katedrale Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo, don Stojić se pitao jesu li katolici svjesni ljepote koju svaka crkva u sebi drži. Jesmo li svjesni unutrašnjosti svetohraništa? Jesmo li svjesni da je Bog živ?Jesmo li upoznali Gospodina? Za razliku od djece koja žarko vjeruju u prisutnost Boga - posebno u vrijeme primanja sakramenta Euharistije ili prve svete Pričesti, stariji (ne)vjernici zaborave s vremenom na obećanja koja su tada dali Gospodinu i ignoriraju Ga. Don Damir je posvjedočio kako Bog nikad ne zaboravlja naša obećanja i savršeno bira i kreira trenutak za ostvarivanje neispunjenog. Prvopričesnici se pripremaju danima za primanje Tijela Kristova i nestrpljivo iščekuju dan primanja prve svete Pričesti, a što je s odraslima? Znamo li da je Tijelo Kristovo DAR kojeg je nužno primati ako ne svaki dan, barem svake nedjelje? Ako srce za Gospodina nije čisto ni za Dan Gospodnji, zato postoji i potreban je sakrament Ispovijedi - kroz pravu i iskrenu ispovijed čovjek razgovara s Bogom, a On očinski briše grijehe i ulijeva milost za borbu protiv zla. Don Stojić je podsjetio kako je najveći grijeh „zamračeni um“ ili gubljenje osjećaja za grijeh! Stoga, ne treba se bojati ispovijedi ili se sramiti pred svećenikom svojih propusta jer svećenik „čupa iz grijeha“ i potom daje Isusa.

Sljedeća važna stanica svakog vjernika je MOLITVA. Postoje tri vrste molitve: 1. PROŠNJA, 2. ZAHVALA, 3. POZDRAV -> PRIJATELJSTVO -> ADORACIJA. A kako valja moliti ili što moliti? Don Damir je iskoristio poznati slogan Just do it! – ne postoji trenutak kada nebi mogli moliti. Možemo moliti u šetnji, u vožnji, prije spavanja, U ZAJEDNIŠTVU S DRUGIMA, no kako za ozbiljniji razgovor s prijateljima odemo na kavu ili u posjet, tako i za Gospodina valja odvojiti i odrediti vrijeme te biti konstantan. Poželjno je s Njim razgovarati, razmatrati Bibliju, pročitati meditacije, no svakako valja moliti „klasične molitve“ jer je tako Isus učio moliti i - moliti iskreno. Otac može dati i želi dati, stoga tražimo za sebe, ali i za druge! Snažna molitva je i molitva KRUNICE. Krunicom se život pojedinca isprepliće s Isusovim životom kojeg i pritom pojedinac razmatra. Krunicom stječemo i majčin zagovor jer Marija, kao naše majke kuću, čisti naša srca. Don Stojić je naglasio kako valja čeznuti za iskustvom Duha Svetoga pritom misleći na čitanje i proučavanje Svetog pisma – Biblija koja se raspada najčešće pripada osobi koja je potpuna (Charles Spurgeon).

Za sam kraj, don Stojić je obradio sastavni dio ljudskog života – KUŠNJU (Mt 4, 1-11). Isus je u pustinji bio kušan, a te su tri kušnje itekako aktualne. 

Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta."

Sotona napastuje onda kada smo najslabiji pa tako i Isusa, nakon posta od 40 dana. Kruh je simbol materijalnih i duhovnih stvarnosti potrebnih za dobar život, a Sotona poručuje da UZMEMO sve što se nudi. Isus pobjeđuje Sotonu i svraća pozornost na duhovnu hranu.

i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen'.«
Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«

Druga kušnja se odnosi na traženje slave i priznanja od drugih – budi volja MOJA. Također, Sotona „izvlači iz konteksta“ dio psalma nebi li Isusa zaveo. Ne izvlači li se iz konteksta danas, nebi li se zavelo pojedinca?

Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!«

Treća kušnja je KOMPROMIS. Sotona nudi zemaljska kraljevstva i slavu, no oduzima nebesko! Često čovjek prokušan bolešću nastoji vratiti zdravlje na sve moguće načine, no zaboravlja izreći – Budi Tvoja volja! Bog i kroz patnju dovodi do Raja!

Također, Don Damir je pozvao na svakodnevno blagoslivljanje psovača jer Hrvati su „psovački narod“ te pritom citirao kardinala Stepinca: „Rat je u Hrvatskoj zbog bogopsovke.“ Stoga, opomenimo psovače i molimo za njih!

Nakon predavanja, mladi su zajedno s prisutnim svećenicima klekli pred Gospodina te molili za oproštenje, iscjeljenje te za iskustvo živoga Boga. U dirljivoj atmosferi, u polumraku gdje je više od 400 mladih na koljenima opet gorljivo razgovaralo s Isusom, mogao se itekako opipati živi Bog. Uz bend „Božja pobjeda“ još se dugo slavilo Gospodina i pjesmom.

Na samom kraju, mladima je podijeljena bez recepta terapija „LJUBAV forte“ koje je preporučio sam varaždinski biskup Josip Mrzljak.

J.B.

Fotografije: Bruno  Herceg, Marta Kranjčec, Jelena Brcković