Drugo po redu pješačko hodočašće iz Preloga u Mariju Bistricu u trajanju od dva dana hoda i jednog dana boravka u Mariju Bistrici uspješno je završeno.

Uspješno znači da su svi koji su hodočašće poduzeli, završili ga, prikazujući tako Bogu svoje molitve i zahvale, ili pak ga jednostavno slaveći svojim hodom. što se tiče brojanja, ovo je drugo hodočašće po redu u ovo novije vrijeme, te je ono oživljavanje starinske tradicije pješačkog hodočašćenja iz ovih krajeva na Mariju Bistricu.

Prošlogodišnji pothvat hodočašća 17-ero pješaka bio je poticajan za nastavak hodočašćenja pješice te se broj hodočasnika ove godine gotovo udvostručio. Sveukupno se na hodočašće odlučilo 32-je hodočasnika iz pet župa Donjomeđimurskog dekanata – Preloga, Donjeg Vidovca, Svetog Jurja u Trnju, Svete Marije i Draškovca. Petero ih je bilo starijih od 30 godina, dok se dobni prosjek kretao oko 20 godina. Zbog takvog sastava hodočasnika je i uzet naziv Pješačko hodočašće mladih Donjomeđimurskog dekanata. Većina je njih upoznata sa sličnim pješačkim hodočašćima kao na primjer Planinarski križni put, na kojem ih je većina i sudjelovala. Za ovo su hodočašće izrađene posebne kape sa oznakama kao i hodočasnički križ na kojem su za sada istaknute samo dvije godine, 2005. i 2006., s nadom da će kroz godine cijeli križ biti prekriven godinama hodočašćenja.

Hodočašće je započelo u četvrtak, 27. srpnja, svečanim hodočasničkim blagoslovom i pozdravom koji je u župnoj crkvi u Prelogu uputio preč. Antun Hoblaj, domaći župnik. Prva dionica bila je do župne crkve u Biškupcu (Varaždin) gdje su se hodočasnici odmorili, obnovili zalihe, te sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio župnik vlč. Ivan Rakarić, koji je hodočasnike velikodušno dočekao. Druga je dionica toga dana bila do Podruta, gdje su hodočasnici u crkvi proveli noć a dobili su i jutarnju kavu. Sveukupno 47 km u četvrtak, dok je petak imao kraću trasu od 25 km. Hodočasnici su na Mariju Bistricu stigli u poslijepodnevnim satima, gdje su se najprije uputili u crkvu a zatim i pod tuš koji je bio pravo veselje. Po manjem broju žuljeva i ozljeda, vidjelo se da su mnogi bili poučeni iskustvom prošle godine, tako da su se prikladnije obuli. A i vrijeme je ove godine bilo više naklonjeno hodočasnicima, oblaci i vjetrić bili su dobrodošli.

Nakon noćenja u prostorijama sanitarnog čvora, koji je bio pravi spas od oluje koja je Mariju Bistricu pohodila te noći, hodočasnici-pješaci dočekali su hodočasnike iz svojih župa koji su stigli u subotu ujutro autobusima. Svi su zajedno tada sudjelovali na zajedničkom križnom putu na Bistričkoj Kalvariji te na svečanom misnim slavlju. Povratak domovima ipak nije bio pješke već autobusima što su omogućili domaći župnici.