VARAŽDIN, 15.12.2016. Trećeg četvrtka gost u sklopu adventske duhovne obnove "Četvrtkuj advent u katedrali" bio je vlč. Dragutin Goričanec, voditelj i duhovnik udruge „Job“ s temom pod naslovom „Svećenik –(ni)KAJ SPECIJALNO!?“.

---

I proteklog se četvrtka varaždinska katedrala ispunila vjernicima svih dobnih skupina koji su željno iščekivali trećeg gosta adventske duhovne obnove "Četvrtkuj advent u katedrali", vlč. Dragutin Goričanec.

Vjernici su sudjelovali u euharistijskom klanjanju i nakon toga u svetoj misi koju je predslavio sam vlč. Goričanec, povjerenik za pastoral osoba s posebnim potrebama i osnivač udruge Job. Koncelebrirali su vlč. Tihomir Kosec, povjerenik za mlade naše biskupije i vlč. Siniša Blatarić, župni vikar u Pitomači dok je pjevanje animirao zbor mladih varaždinske katedrale. 

Kao što je, na kraju svete mise uslijedilo je svjedočanstvo vjere javne osobe. Ovog četvrtka svjedočio je već spomenuti vlč. Dragutin Goričanec koji je posvjedočio da je vjeru spoznao na primjeru svoje majke kojoj je vjera pomogla da radosno živi iako je dva puta skoro ubijena od strane svoga muža i unatoč teškom i mukotrpnom radu u poljoprivredi kojim je hranila sebe i svoje troje djece.
 
„Radosno je živjela, bez žaljenja. Kada sam vidio s kojim žarom ide na mise, osobito na zornice po velikoj hladnoći, razmišljao sam da to mora biti nešto posebno“ – rekao je vlč. Goričanec i dalje opisao svoje turbulentno djetinjstvo zbog čega je skoro završio kao kriminalac, pa je na kraju bio i na rubu samoubojstva, ali mu je pomogla molitva i vjera u Boga.
 
Iz istog razloga danas se osjeća dužnim raditi i pomagati onima na rubu društva. Vlč. Dragutin poznat je i kao svećenik koji vozi stari model ''fiče'', ali i autobus u kojem na hodočašća prevozi vjernike s posebnim potrebama za što je ideju dobio prilikom jednog hodočašća u Lourdes. Upravo u svetom Josipu vidi zaštitnika i zagovornika ljudi s posebnim potrebama i onima koji su od društva odbačeni.

„Dugo sam se u Zagrebu mučio kako pomoći beskućnicima, ne da prežive, već da žive punim plućima. Iz iskustva tvrdim da im se najviše pomaže ako im se omogući da rade i da mole. Tada dođu do smisla svog života. Tako sam obilazio prazne župne kuće i primijetio jednu u Završju. Ubrzo sam shvatio da je do te kuće i kapela svetog Josipa i bio sam siguran da ću jednog dana doći ovdje. Sveti Josip je čovjek koji je savršeno spajao materijalno s duhovnim. Brino se za Svetu obitelj, ali je vodio brigu i o duhovnome. Na prvom mjestu bili su mu Isus i Marija, u čemu ga trebamo slijediti“ – riječi su vlč. Goričanca.

Zaređen za svećenika Zagrebačke nadbiskupije 1988. godine, dvije je godine proveo kao župni vikar u župi Sv. Nikole Tavelića u Kustošiji, a potom poslan na službu u Vrhovac. Nije ni slutio da će se u toj župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana dogoditi prekretnica u njegovu životu. „Jedne večeri u Vrhovcu, kad sam molio pred Presvetim, osjetio sam jaku potrebu da otiđem u Zagreb. Bila je jaka zima i znao sam da će sigurno neki beskućnik biti u potrebi. No, naišao sam na jednu gospođu“, prisjeća se Goričanec, koji je već tada, zajedno s paterom Antunom Cvekom i drugim suradnicima često sklanjao beskućnike. Posebice zimi, u barake pokraj zagrebačkog Glavnog kolodvora.

On joj prišao, nastavlja priču Goričanec, i pitao što se dogodilo, zašto stoji ovdje na zimi i koga čeka, a ona mu je otkrila da se bavi prostitucijom. Na njegov upit koliko treba platiti za razgovor, ostala je iznenađena. „Rekao sam joj da je vjerojatno u velikoj financijskoj potrebi, jer tko bi se sad smrzavao po ovoj zimi. Nisam joj htio uskratiti novac, ali sam htio s njom razgovarati“, prepričava Goričanec. Plativši joj 200 kuna, započeli su razgovor. Zanimalo ga je zašto na takav način dolazi do novca i je li spremna maknuti se s ulice ukoliko joj omogući adekvatne uvjete za život.

„Ona je bila strankinja u ovoj zemlji, bez djece, živjela je u siromaštvu. Rekla je da bi htjela prestati s prostitucijom i dala mi adresu kako bih je mogao posjetiti.“ Nije dugo čekao pa je već sutradan pozvonio na njezina vrata i uvjerio se u svu bijedu u kojoj je, nažalost, živjela. Egzistencijalna bijeda dovela ju je do još teže bijede – one duhovne i moralne. „Bila je kći muslimanskog hodže, koji je tada već bio pokojni. Ja sam joj rekao da ako želi duhovno rasti kao muslimanka, neka ode u džamiju i potraži službenika, međutim izrazila je želju za primanjem sakramenata kršćanske inicijacije u Katoličkoj crkvi. Tako je i bilo“, kazao je Goričanec.
Unatoč njegovim dobrim namjerama, postoje oni koji nisu odviše blagonakloni prema njegovoj djelatnosti. „Jedanput sam doživio grubost od svodnika, koji me je, iako sam bio spreman platiti za razgovor, izbacio iz sobe i zaprijetio mi nasiljem“, napominje Goričanec.

Govoreći o korijenima problema zbog kojih se djevojke odluče na prostituciju, ističe da je to najčešće siromaštvo, ali da ništa rijeđi slučajevi nisu oni kada to muž traži od žene, kada ih svodnici zarobe, oduzmu im dokumente i zaprijete da ništa ne govore policiji, u suprotnom će biti ubijene, ili kada majke to traže od svojih kćeri kako bi zarađivale novac.

Usto što je Povjerenik za pastoral osoba s posebnim potrebama, te duhovnik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, Goričanec aktivno sudjeluje i u radu udruge „Job“. Tamo ponajviše brine za osobe s invaliditetom, za koje je organizirao brojna hodočašća i druženja. Kako kaže, te su osobe uistinu potrebne naše pažnje i vremena. „Što konkretno možemo učiniti za njih? Možemo se njima okrenuti tako da se jednostavno s njima želimo upoznati i biti prijatelji. Tako sam ja počeo. Koga sam prvog sreo u kolicima, prišao sam i upoznao se. Ubrzo sam počeo upoznavati i druge osobe s invaliditetom i mreža poznanstava se samo širila“, smatra Goričanec.

Još se jedna zanimljivost veže uz ovog 52-ogodišnjeg svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Za vrijeme svog župnikovanja u Vrhovcu, primijetio je slab odaziv vjernika na nedjeljnim misama. Odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Prodao je prvi i jedini automobil koji je imao, kupio minibus, na njega stavio jednu brodsku sirenu i počeo prevoziti vjernike na misu i natrag njihovim kućama. „To su bile starije osobe i odaziv je bio vrlo dobar. Prevozio sam ih nedjeljom, blagdanima i na mise zornice u vrijeme adventa. Uvijek moramo tragati za načinima kako pridobiti vjernike u crkvu, a ovaj mi se način činio najzgodnijim.“

Osvrnuo se i na dosadašnji pontifikat pape Franje, za kojeg kaže da mu je posebno blizak i pritom ne skriva svoje zadovoljstvo. „Time što Papa naglašava siromašnu Crkvu za siromašne, sada više ne ispada da takve stvari radi samo neki čudak ili netko tko je ‘skrenuo’“, nadodaje u šali Goričanec.

Duhovna obnova završila je kratkim poklonom i blagoslovom s Presvetim. Okupljeni vjernici mogli su po završetku duhovne obnove nabaviti i knjigu „Milosrđe na kotačima“ novinarke Tanje Popec u kojoj su sakupljene anegdote i svjedočanstva vlč. Goričanca te prigodne božićne poklone koje su izradili štićenici udruge „Job“. 

---