Proteklog vikenda održana je korizmena duhovna obnova za mlade koju je predvodio mons. Jorge Ramos
VARAŽDIN, 15.-16.3.2019. Proteklog petka i subote u varaždinskoj je katedrali održana korizmena duhovna obnova za mlade pod geslom „Izvezi na pučinu! Poziv na svetost u suvremenom svijetu“ koju je predvodio mons. Jorge Ramos, svećenik Prelature Opusa Dei u Hrvatskoj i poznati ispovjednik.
Korizmena duhovna obnova koju je organizirao Ured za pastoral mladih Varaždinske biskupije, pod vodstvom svog povjerenika vlč. Tihomira Koseca, oba je dana ispunila varaždinsku katedralu mladima sa svih strana – studentima s područja grada Varaždina i Čakovca, ako i mladima iz svih krajeva naše biskupije. Mons. Ramos, obraćao se okupljenima kroz liturgijska čitanja svakog pojedinog dana u propovijedima, a po završetku svetog misnog slavlja duhovna se obnova nastavljala kroz kateheze koje su završavale poklonom Presvetom Oltarskom Sakramentu. Oba dana mladi su bili u mogućnosti pristupiti i sakramentu svete ispovijedi.
Prvog dana duhovne obnove mons. Ramos osvrnuo se na evanđelje dana te istakao: „Isus traži više od svih nas, Isus traži i onaj najmanji novčić! On je zahtjevan! Zanimljivo, nalazimo se u katedrali uznesenja BDM na nebo. Upravo se je ona, Djevica Marija, od koje je tražio „nešto više“ odazvala!“
„Korizmeni hod može imati smisao samo u hodu prema svetosti“, nastavio je mons. Ramos, „naša svetost je upravo to - ponovno se dignuti i krenuti! Bio je jedan svećenik koji je bio u službi zatvorskog kapelana. Jednog je dana slavlje svete mise palo u vrijeme važne nogometne utakmice te se zatvorenici bili ljuti što ne mogu gledati utakmicu već prisustvovati sv. misi, susretu s Gospodinom koji ih je, bili su uvjereni, zbog njihovih postupaka odbacio. U kapelici ga je dočekao žamor i negodovanje. On je ušao u kapelicu i dok se penjao prema oltaru, spotakao se i pao. Svi su zašutjeli i čekali što će biti. On je mirno ustao i polako nastavio prema oltaru. Kada je došao za oltar, obratio se okupljenim zatvorenicima: „Dragi zatvorenici, nije problem pasti, problem je ako ostanemo ležati. Tako i mi, ne trebamo biti nepogrešivi već spremni ispravljati se i uvijek krenuti iznova!“
„Darovan nam je dragocjen sakramenat sv. ispovijedi. Grijesi koji su ispovjeđeni trajno se brišu, uništeni su i ne spominje ih se više ni Bog, ni itko drugi! Poznati egzorcist Amorth spominje da Sotona za vrijeme egzorcizama spominje grijehe svećenika egzorcista ili prisutnih, ali nikada one ispovjeđene! Treba moliti za ustrajnost u popravljanju i ne ponavljanju istih grijeha! Ne smijemo ubijati riječima, pogledima, djelima, propustima... Treba moliti Gospodina da postanem bolji čovjek! Ne smijemo biti na misi pasivni i ne smijemo doći ništa ne prinoseći Gospodinu! Već sam ulazak u crkvu poziva nas na preispitivanje ne prinosim li ne pomiren s bratom! Zato, gledaj da se nagodiš s Isusom dok si još na zemlji!“, završava mons. Ramos svoju propovijed.
Kateheza prvog dana bila je bazirana na evanđelju koje govori o pozivu sv. Petra i drugih apostola. „Trebamo se približiti Gospodinu, ali trebamo Mu dopustiti i da nas dotakne! Isusa treba dotaknuti s vjerom i dopustiti da On nas dotakne. Nije dovoljno gurati se oko Njega! Ja moram otvoriti vrata svog srca, kvaka je s moje strane vratiju!“, započinje svoju katehezu mons. Ramos.
„Apostoli su pospremili i sve pripremili za sutrašnji ribolov kad Isus ulazi u lađu i traži "novčić" iz evanđelja kojeg nam danas donosi liturgija, ono „nešto malo“ – „Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.“ Petar je bacio mreže na Njegovu riječ, ne oslanjajući se na svoje dosadašnje iskustvo i znanje. Imao je vjere. Isus želi uključiti Petra, ali se on sam ne smatra dostojnim. Isus uvijek traži, malo po malo, male stvari, ali moramo biti velikodušni. Evanđelje nije informativna knjiga već poziv za svakog od nas. Svaki vjernik treba biti apostol, svjedok vjere i imati hrabrosti pozivati i druge.“
„Naše mrlje, neuspjesi i padovi nisu zapreka“, nastavlja mons. Ramos, „Isus je Petra pozvao upravo nakon neuspjeha! Svetost je upravo u našim svagdašnjim dužnostima. Sv. Jose Maria Escriva potiče: „Vrši svoju dužnost i budi sav u tome!“ Činiti na Njegovu riječ, bez obzira uživam li ja u tome ili ne, moram li ili ne. Petar je trebao pomoć druge lađe, tako i mi trebamo pomoć prijatelja, zajednice. Uvijek mogu dati malo više, malo se otisnuti od kraja - uz Njegovu pomoć!“
„Petar je u sebi vidio jednu prepreku - grijeh, ali Isusu to ne priječi da ga pozove. Petar je znao krenuti iznova. Nemojte očekivati brz uspjeh, sv. otac Pio rekao je: „Svetost je životni zadatak.“ Svetost nije toliko moj rezultat već plod milosti Božje u meni. Zato, založi se!“
Drugog dana duhovne obnove mons. Ramos, oslanjajući se na liturgijska čitanja, u propovijedi nastavlja: „Isus je uvijek spreman za povratak. Isus govori Šimunu: „Imam ti nešto za reči.“ On nam uvijek iznova govori, ali moramo biti raspoloženi čuti. Prispodoba iz današnjeg evanđelja slična je prispodobi o dva sina. Mi nemamo kako platiti dug koji imamo prema Gospodinu. Prevelik je. Zato je Gospodin velikodušan. Krv Kristova je ta sveta i savršena cijena našeg spasenja. Isus nam po njoj otpušta grijehe - to znači da nam je oprostio i zaboravio! Nije nam samo oprostio, ali pamti; oprostio nam je i – zaboravio! Po čestoj sv. Ispovijedi dobivamo mir, oslobođenje i žarku ljubav prema Gospodinu! Šimun je želeći upoznati Isusa pružio priliku ovoj ženi, grešnici, da se pomiri s Bogom ali je i Isusu utažio žeđ i glad za našom ljubavlju, za našim srcem!“
„Kad je jedan svećenik pitao jednog mladića što bi on mogao najboljeg učiniti za mir u svijetu, mladić mu je odgovorio: „Dobro se ispovjediti, jer tada se pomirujem i s Bogom i s ljudima.“ Mnogo teže od grijeha je malodušje i klonulost nakon grijeha. Zato, ne odustaj jer Bog se nikad ne umara opraštati! Neka nam Gospodin po ovoj Korizmi pomogne uhvatiti ritam ponovnog vraćanja Bogu po svetim sakramentima“, završava mons. Ramos svoju propovijed.
Kateheza drugog dana duhovne obnove bila je bazirana na evanđeoskom odlomku o Isusovu ukazanju učenicima na putu u Emaus. „Učenici su, večerajući s Isusom, doživjeli Euharistiju na poseban način i u Njoj su ga prepoznali. Molimo za tu vjeru da Ga i mi u Euharistiji prepoznajemo. Po njoj ćemo biti pozitivne osobe; osobe vjere, radosti i optimizma. Osobe koje susrećemo trebale bi u nama prepoznati Krista koji prolazi ulicama naših gradova i mjesta, doživjeti susret s Njime i od nas otići radosniji, bogatiji.“
Jednom je jedan uspješan prodavač sapuna upitao jednog svećenika zašto ustraje u svojem poslu kad se ništa ne mijenja već 2000 godina i zla je u svijetu sve više. Svećenik je pokazao rukom na dječaka koji je, srčano igrajući nogometnu utakmicu, pao u blatnu lokvu i sav se uprljao i rekao: „Zašto Vi, poštovani gospodine, još ustrajete u prodaji sapuna? Pa on je potpuno neučinkovit! Pogledajte! Dječak je potpuno blatnjav!“ Prodavač sapuna mu je povrijeđeno odgovorio: „Dječak je prljav jer se nije oprao sapunom! Ta to je bar sasvim jasno!“ Svećenik mu nato odgovara: „U pravu ste. Tako je i s ljudima. Ostaju u zlu jer ne žele koristiti milost darovanu im u sakramentima.“
„Moramo naučiti koristiti se svetim sakramentima te znati ostati u njima! Marija Magdalena zadržala se je na Isusovu grobu, čekala je u molitvi i otvorenom srcu dok su Petar i Ivan žurno otišli. Tako i mi, moramo se zadržati u susretu s Isusom - po primljenoj euharistiji, po susretu s Njime“, zaključuje svoju katehezu mons. Ramos.
Duhovnu je obnovu svojom pjesmom animirao Zbor mladih Varaždinske biskupije.
Prvog dana duhovne obnove mons. Ramos osvrnuo se na evanđelje dana te istakao: „Isus traži više od svih nas, Isus traži i onaj najmanji novčić! On je zahtjevan! Zanimljivo, nalazimo se u katedrali uznesenja BDM na nebo. Upravo se je ona, Djevica Marija, od koje je tražio „nešto više“ odazvala!“
„Korizmeni hod može imati smisao samo u hodu prema svetosti“, nastavio je mons. Ramos, „naša svetost je upravo to - ponovno se dignuti i krenuti! Bio je jedan svećenik koji je bio u službi zatvorskog kapelana. Jednog je dana slavlje svete mise palo u vrijeme važne nogometne utakmice te se zatvorenici bili ljuti što ne mogu gledati utakmicu već prisustvovati sv. misi, susretu s Gospodinom koji ih je, bili su uvjereni, zbog njihovih postupaka odbacio. U kapelici ga je dočekao žamor i negodovanje. On je ušao u kapelicu i dok se penjao prema oltaru, spotakao se i pao. Svi su zašutjeli i čekali što će biti. On je mirno ustao i polako nastavio prema oltaru. Kada je došao za oltar, obratio se okupljenim zatvorenicima: „Dragi zatvorenici, nije problem pasti, problem je ako ostanemo ležati. Tako i mi, ne trebamo biti nepogrešivi već spremni ispravljati se i uvijek krenuti iznova!“
„Darovan nam je dragocjen sakramenat sv. ispovijedi. Grijesi koji su ispovjeđeni trajno se brišu, uništeni su i ne spominje ih se više ni Bog, ni itko drugi! Poznati egzorcist Amorth spominje da Sotona za vrijeme egzorcizama spominje grijehe svećenika egzorcista ili prisutnih, ali nikada one ispovjeđene! Treba moliti za ustrajnost u popravljanju i ne ponavljanju istih grijeha! Ne smijemo ubijati riječima, pogledima, djelima, propustima... Treba moliti Gospodina da postanem bolji čovjek! Ne smijemo biti na misi pasivni i ne smijemo doći ništa ne prinoseći Gospodinu! Već sam ulazak u crkvu poziva nas na preispitivanje ne prinosim li ne pomiren s bratom! Zato, gledaj da se nagodiš s Isusom dok si još na zemlji!“, završava mons. Ramos svoju propovijed.
Kateheza prvog dana bila je bazirana na evanđelju koje govori o pozivu sv. Petra i drugih apostola. „Trebamo se približiti Gospodinu, ali trebamo Mu dopustiti i da nas dotakne! Isusa treba dotaknuti s vjerom i dopustiti da On nas dotakne. Nije dovoljno gurati se oko Njega! Ja moram otvoriti vrata svog srca, kvaka je s moje strane vratiju!“, započinje svoju katehezu mons. Ramos.
„Apostoli su pospremili i sve pripremili za sutrašnji ribolov kad Isus ulazi u lađu i traži "novčić" iz evanđelja kojeg nam danas donosi liturgija, ono „nešto malo“ – „Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.“ Petar je bacio mreže na Njegovu riječ, ne oslanjajući se na svoje dosadašnje iskustvo i znanje. Imao je vjere. Isus želi uključiti Petra, ali se on sam ne smatra dostojnim. Isus uvijek traži, malo po malo, male stvari, ali moramo biti velikodušni. Evanđelje nije informativna knjiga već poziv za svakog od nas. Svaki vjernik treba biti apostol, svjedok vjere i imati hrabrosti pozivati i druge.“
„Naše mrlje, neuspjesi i padovi nisu zapreka“, nastavlja mons. Ramos, „Isus je Petra pozvao upravo nakon neuspjeha! Svetost je upravo u našim svagdašnjim dužnostima. Sv. Jose Maria Escriva potiče: „Vrši svoju dužnost i budi sav u tome!“ Činiti na Njegovu riječ, bez obzira uživam li ja u tome ili ne, moram li ili ne. Petar je trebao pomoć druge lađe, tako i mi trebamo pomoć prijatelja, zajednice. Uvijek mogu dati malo više, malo se otisnuti od kraja - uz Njegovu pomoć!“
„Petar je u sebi vidio jednu prepreku - grijeh, ali Isusu to ne priječi da ga pozove. Petar je znao krenuti iznova. Nemojte očekivati brz uspjeh, sv. otac Pio rekao je: „Svetost je životni zadatak.“ Svetost nije toliko moj rezultat već plod milosti Božje u meni. Zato, založi se!“
Drugog dana duhovne obnove mons. Ramos, oslanjajući se na liturgijska čitanja, u propovijedi nastavlja: „Isus je uvijek spreman za povratak. Isus govori Šimunu: „Imam ti nešto za reči.“ On nam uvijek iznova govori, ali moramo biti raspoloženi čuti. Prispodoba iz današnjeg evanđelja slična je prispodobi o dva sina. Mi nemamo kako platiti dug koji imamo prema Gospodinu. Prevelik je. Zato je Gospodin velikodušan. Krv Kristova je ta sveta i savršena cijena našeg spasenja. Isus nam po njoj otpušta grijehe - to znači da nam je oprostio i zaboravio! Nije nam samo oprostio, ali pamti; oprostio nam je i – zaboravio! Po čestoj sv. Ispovijedi dobivamo mir, oslobođenje i žarku ljubav prema Gospodinu! Šimun je želeći upoznati Isusa pružio priliku ovoj ženi, grešnici, da se pomiri s Bogom ali je i Isusu utažio žeđ i glad za našom ljubavlju, za našim srcem!“
„Kad je jedan svećenik pitao jednog mladića što bi on mogao najboljeg učiniti za mir u svijetu, mladić mu je odgovorio: „Dobro se ispovjediti, jer tada se pomirujem i s Bogom i s ljudima.“ Mnogo teže od grijeha je malodušje i klonulost nakon grijeha. Zato, ne odustaj jer Bog se nikad ne umara opraštati! Neka nam Gospodin po ovoj Korizmi pomogne uhvatiti ritam ponovnog vraćanja Bogu po svetim sakramentima“, završava mons. Ramos svoju propovijed.
Kateheza drugog dana duhovne obnove bila je bazirana na evanđeoskom odlomku o Isusovu ukazanju učenicima na putu u Emaus. „Učenici su, večerajući s Isusom, doživjeli Euharistiju na poseban način i u Njoj su ga prepoznali. Molimo za tu vjeru da Ga i mi u Euharistiji prepoznajemo. Po njoj ćemo biti pozitivne osobe; osobe vjere, radosti i optimizma. Osobe koje susrećemo trebale bi u nama prepoznati Krista koji prolazi ulicama naših gradova i mjesta, doživjeti susret s Njime i od nas otići radosniji, bogatiji.“
Jednom je jedan uspješan prodavač sapuna upitao jednog svećenika zašto ustraje u svojem poslu kad se ništa ne mijenja već 2000 godina i zla je u svijetu sve više. Svećenik je pokazao rukom na dječaka koji je, srčano igrajući nogometnu utakmicu, pao u blatnu lokvu i sav se uprljao i rekao: „Zašto Vi, poštovani gospodine, još ustrajete u prodaji sapuna? Pa on je potpuno neučinkovit! Pogledajte! Dječak je potpuno blatnjav!“ Prodavač sapuna mu je povrijeđeno odgovorio: „Dječak je prljav jer se nije oprao sapunom! Ta to je bar sasvim jasno!“ Svećenik mu nato odgovara: „U pravu ste. Tako je i s ljudima. Ostaju u zlu jer ne žele koristiti milost darovanu im u sakramentima.“
„Moramo naučiti koristiti se svetim sakramentima te znati ostati u njima! Marija Magdalena zadržala se je na Isusovu grobu, čekala je u molitvi i otvorenom srcu dok su Petar i Ivan žurno otišli. Tako i mi, moramo se zadržati u susretu s Isusom - po primljenoj euharistiji, po susretu s Njime“, zaključuje svoju katehezu mons. Ramos.
Duhovnu je obnovu svojom pjesmom animirao Zbor mladih Varaždinske biskupije.
