Katolički skauti odreda Sv. Fabijana i Sebastijana Varaždin obilježili su Dan neovisnosti polaganjem svijeća kod spomen obilježja poginulim Hrvatskim braniteljima te svetom misom za Domovinu u crkvi Dobrog Pastira.

Prije 23 godine stvoreni su temelji naše neovisnosti koju smo, nažalost, morali izboriti Domovinskim ratom u kojem su brojni hrvatski branitelji svoje živote utkali u tisućljetni san hrvatskoga naroda koji je, zahvaljujući njihovoj žrtvi, postao stvarnost. Upravo stoga na Dan neovisnosti, 8. listopada, kada je Hrvatski sabor 1991. godine jednoglasno je donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, već drugu godinu u nizu Katolički skauti odreda Sv. Fabijana i Sebastijana, naši biskupijski skauti, organizirali su u zajedništvu sa svojim duhovnikom vlč. Tihomirom Kosecom, ujedno i povjerenikom za mlade VB, svečanu procesiju do spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na gradskom groblju u Varaždinu, gdje su položeni zapaljeni lampaši uz prigodnu molitvu u zajedništvu sa okupljenim mladima grada Varaždina te ostalim okupljenim vjernicima. 

Po polaganju zapaljenih lampaša, uslijedila je sv. misa za domovinu u župnoj crkvi Dobrog Pastira koju je u zajedništvu sa župnikom vlč. Mijom Horvatom predvodio vlč. Tihomir Kosec. U svojoj homiliji vlč. Kosec uputio je okupljenim mladima i vjernicima slijedeče riječi: "Postoji li danas „zdrava ovisnost" onda je to „ovisnost o slobodi". Obrazovanje, mogućnost školovanja, vjerničkog života, napredovanja, putovanja... ovisi o slobodi. Netko može reći: „Sve to imamo i što nam onda još treba?" Da, to je dijelom istina, jer to su samo vanjske granice slobode. Unutarnje granice su nešto drugo. Današnjim danom slavimo to što imamo definirane granice naše domovine, ali su nam, kako osjećamo, u mnogočemu srušene moralne granice. I dok slavimo izvanjsku slobodu, iznutra smo često robovi raznih ovisnosti koje bismo mogli svesti pod zajednički nazivnik, a to je ovisnost o tijelu. U tom smislu robujemo trbuhu, očima, tj. kruhu, igrama, odjelu i jelu, noći... zaboravljajući da su mnogi, koji su tada da(va)li život za slobodu, bili slobodni od tijela, od kruha i onoga što oči u datom trenutku vide. Gledali su dalje i bili su, što je još važnije, u želji za istinskom slobodom, čuvani ponosom pripadnosti i ljubavlju prema jednom korpusu koji se zove domovina. Problem današnjeg „domoljublja" je taj što sve želi svesti na ovaj trenutak i tjelesnost. Ne gleda se u daljinu, nema se svijesti da se ovdje treba boriti, da „trčanje za slobodu" (sv. Pavao) može postati uzaludno ako se uz vanjsku slobodu ne ostvari još veći cilj, a to je postati slobodnim ljudima. Imati slobodnu zemlju ne znači biti i slobodan čovjek. Ta sloboda je najteža, a ta ista, i to se mora reći, nije ovisna o vanjskim granicama. Od čega bi se onda trebalo osloboditi? Pogledajmo malo svoje navike. Kako izgleda naš dnevni ritam, čemu ili kome dajemo prednost? Jesi li slobodan ili ovisiš o pušenju i alkoholu. Jesi li slobodan od ogovaranja, uspoređivanja s drugim i ljubomore ili zavisti prema svojim susjedima? Jesi li slobodan od toga što će drugi reći ako ti radiš ono što je Božje, a ne ljudsko (kao što je sv. Pavao predbacio Petru kada se nije držao običaja svoje zemlje)? Jesi li slobodan od mržnje, osvetoljubivosti, zluradosti, od predrasuda prema ljudima druge boje, jezika, nacionalnosti? Jesi li slobodan od nedjeljnog shopinga, jesi li slobodan od svih grijeha tako brojnih na području 6. ili 9. Božje zapovijedi? Jesi li slobodan za ljubav iako te drugi ne prihvaća i prezire, da mu oprostiš, da ga razumiješ, da ga zagovoriš...? Naš život ide prema jednom danu kojeg mi vjernicimo nazivamo jednostavno „Dan", pisano velikim slovima. To će biti istinski dan nezavisnosti jer ćemo biti apsolutno slobodni, slobodni na sliku najslobodnijeg čovjeka koji je ikada koračao ovom zemljom čineći dobro – Isusom Kristom – i koji je slobodnim izborom, a zloćom ljudi s druge strane, uzašao nevin na drvo križa. I zato, slaveći dan nezavisnosti, u Isusovom križu kao simbolu istinske slobode, gledamo cilj svake ljudske borbe za istinskom neovisnosti. Slobodna zemlja slobodna je samo onda kada u njoj žive slobodni ljudi spremnih na žrtvu kada je u pitanju postizanje vječitih ideala. To treba postići ova i svaka sljedeća generacija ljudi. Možda je materijalistička postavka svijeta, u kojoj se sve mjeri novcem i gdje se najveće svetinje, kao što su obitelj, svetost nedjelje, nepovredivost, dostojanstvo i autentična prava čovjeka (od začeća do prirodne smrti) doslovce gaze, upravo to novo bojno polje i najteži izazov za istinsku nezavisnost i suverenost a, shodno tome, i čovječnost slobodnu od kojekakvih trendova i tobožnjih ljudskih prava."

Kako je ovo obilježavanje izgledalo, pogledajte i u priloženoj galeriji te filmiću kojeg su izradili sami skauti.

http://www.youtube.com/watch?v=ZAUwBO6WLNk

mk