Blagoslovi primljeni na "Hodočašću povjerenja na Zemlji" u Rigi

Blagoslovi primljeni na "Hodočašću povjerenja na Zemlji" u Rigi
RIGA, LATVIJA, 28.12.2016.-1.1.2017. Ovogodišnje "Hodočašće povjerenja na Zemlji" u organizaciji francuske ekumenske zajednice "Taize" održano je u glavnom gradu Latvije - Rigi. Ondje su sudjelovali i mladi iz naše biskupije. Jedna od njih je i Lucija Rušec iz župe sv. Nikole biskupa iz Varaždina, čije vam iskustvo donosimo.

1. Što je hodočašće povjerenja na Zemlji?
Hodočašće povjerenja na Zemlji je ekumenski susret kršćana različitih Crkava povezanih u zajedničkoj molitvi i bratstvu.

2. Gdje se održalo hodočašće ove godine i kada?
Ove godine smo na hodočašće povjerenja išli do daleke Latvije, u Rigu, od 28.prosinca do 1.siječnja. To je bio prvi europski susret u kojem su ljudi iz grada domaćina većinski pravoslavci.

3. Koliko je mladih iz svijeta sudjelovalo na hodočašću?
Na hodočašću je sudjelovalo oko 15 000 mladih iz cijelog svijeta, najviše iz Poljske, Ukrajine, Njemačke i Litve. No, i nas Hrvata je bio zavidan broj, bili smo šesti po brojnosti! :-)

4. Koliko je bilo mladih iz Hrvatske i iz kojih gradova je bilo najviše mladih?
Iz Hrvatske nas je bilo barem 600, no točan broj bi trebalo provjeriti na službenim stranicama. Najviše buseva je bilo iz Zagreba, a susreli smo i prijatelje iz Rijeke, Osijeka, Splita i ostalih gradova Lijepe naše i šire.

5. Kako je protekao put i koje ste sve gradove posjetili na putu?
Na putu je bilo veselo. Božja providnost nas je spojila s prijateljima koje smo upoznali na SDM-u u Krakowu pa smo se prisjećali poljskih dogodovština uz nezaobilazne božićne kolače. Župa Bezgrešnog začeća BDM s Malešnice, s kojom sam putovala, je na putu do Rige noćila u okolici Krakowa, mjesto se zove Wola Batorska u kojem su nas jednako srdačno ugostili kao i za vrijeme SDM susreta. Sljedeći dan smo posjetili svetište Božanskog milosrđa, imali nekoliko slobodnih sati u Krakowu i oko 16 nastavili putovanje prema Latviji. Na povratku kući stali smo u Bratislavi i uživali u čarima grada i zime.

5. Kakva je bila dobrodošlica i gdje ste bili smješteni?
Dobrodošlica je bila topla i ugodna, Latvijci su se pobrinuli da smjeste većinu hodočasnika (ili možda čak sve) u obitelji koje su nam otvorile vrata svog srca i doma. U župi su nam pripremili tople napitke i slatko za okrjepu jer su se neki od nas smjestili u zamjensku obitelj tek nakon večernje molitve.

6. Kakvo je bilo ozračje u obiteljima u kojima ste proveli tih nekoliko dana?
Boravak u obitelji je stvarno bio pozitivan. Naša obitelj sastavljena od mame Latvijke i tate Turčina je bila otvorena i brižna, savjetovali su nas kod svih naših nedoumica i zaista su nam bili voljni pomoći koliko su mogli.

7. Kako je općenito protekao susret, kakav je bio raspored i što te se posebno dojmilo?
Program na hodočašću povjerenja je uvijek bogat. Molitva je tri puta dnevno, ujutro u 8.30 u župi, dok su zajedničke popodne u 13.15 i na večer u 19. Sama molitva traje otprilike jedan sat. Rad u grupama dolazi nakon jutarnje molitve, a svaki dan nakon zajedničke molitve popodne postoji mogućnost odlaska na razne radionice, ovisno o interesima pojedinca.

8. Kako ti se čini takvo iskustvo zajedničke molitve i takva duhovnost?
Sa zajedničkom molitvom se često susrećem, no na Taize susretu posebnu čar daje jedinstvo u različitosti.

9. Je li bilo prilike za međusobno druženje i upoznavanje s mladima iz drugih naroda i vjera?
Naravno! Nakon jutarnje molitve je predviđeno vrijeme za rad u grupama. Ove godine mogu reći da su domaćini zaista pazili da što više pomiješaju grupu, a samih grupa je u našoj župi bilo oko 25, svaka po 10ak ljudi. U mojoj grupi bili su Španjolci, jedan Talijan, jedan Nijemac, jedna Francuskinja i Ukrajinci što pravoslavci, što katolici. Osim u grupama, družili smo se u busevima koji su vozili do Arene gdje je bila večernja molitva, na večeri, u gradu te na festivalu naroda.

10. Koja je bila tema susreta i kakve su bile poruke sa hodočašća?
Temom susreta, „Biti svjedocima nade“, brat Alois je pozvao kršćane na zajedništvo i potrebu za jedinstvom kako bismo pridonijeli stvaranju mira u svijetu, istaknuo je potrebu za odvajanjem vremena kako bismo ga posvetili drugima koji su u potrebi, a nas same takva gesta približava Isusu.

11. Kako ste proveli slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme većinom smo proveli razgledavajući i upoznavajući grad i njegovu gastronomiju uz neizostavna druženja i upoznavanje novih ljudi različitih nacija.

12. Tko i/ili što te potaklo da odeš na susret i zašto?
Prije tri godine bila sam na Taize susretu u Strasbourgu i tad sam se prvi put susrela s drugačijom vrstom duhovnosti i koju do tad nisam poznavala. Susret mi je zaista ostao u lijepom sjećanju i ove godine mi se javila želja da ponovo odem i dočekam 2017. godinu u zajedništvu s drugom braćom slaveći Gospodina.

13. Kakvi su ukupni dojmovi sa susreta i kome bi preporučila takve susrete?
Meni osobno su dojmovi s hodočašća povjerenja baš pozitivni i stvarno ih se rado sjetim. Uvijek budu neke smiješne dogodovštine koje nas istinski nasmiju i stvore posebno prijateljstvo i jednu neraskidivu vezu s osobama s kojima nas je Božja providnost spojila. Ovakve susrete bih preporučila svima koji žele dijeliti svoja svjedočanstva i evangelizirati druge, onima koji nemaju toliko vremena posvetiti se tišini i osluškivanju Božje volje te svima koji još nisu prisustvovali ekumenskim susretima.

14. Na koji način je Taize obogatio tvoj odnos s Bogom? 
Obogatio ga je kroz molitvu i meditaciju, svjedočanstva koja sam čula u grupnim raspravama te kroz rasprave koje smo vodili u busu do Rige i nazad do Zagreba.

15. Što bi poručila mladima sa hodočašća?
Da budu otvoreni Božjoj volji i stave potrebe drugih ispred vlastitih.

16. Par osobnih riječi za kraj ... 
Božje djelovanje je zaista čudesno u našim životima. Ohrabrite se biti posuda u Njegovim rukama i zaista imajte ono dječje povjerenje u Gospodina i Njegovu volju! Završila bih s Biblijskim citatom koji je meni predivan: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, na ruke sam te svoje zapisao, zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.“ (Iz 49, 15-16)


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika