LUDBREG, 6. travnja 2024.

Ured za pastoral mladih Varaždinske biskupije drugu godinu za redom organizirao je HOdočasnički DAn Mladih u Ludbreg takozvani HODAM u Ludbreg. Tako je 100-tinjak mladih pod geslom "Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina" na Vazmenu subotu, 6. travnja hodočašće započelo okupljanjem i zajedničkom molitvom za blagoslov hodočašća - na trima lokacijama u trima arhiđakonatima Varaždinske biskupije s kojih su mladi potom pješačili do Ludbrega: Varaždinsko-zagorski arhiđakonat iz Varaždina od katedrale, Podravski arhiđakonat iz Koprivnice od župne crkve u Močilama te Međimurski arhiđakonat od svetišta Schonstatt u Maloj Subotici.
„Prošle godine nas je uhvatila kiša, vjetar, neke i tuča, ove godine smo hodali po suncu, žegi i vrućini - Bogu hvala - i jedno i drugo prepoznajemo kao dar i kao priliku za žrtvu koju možemo prikazati Gospodinu na naše nakane s kojima smo hodali. Svatko od mladih je imao neku svoju nakanu, a mi smo željeli moliti za mlade naše biskupije, cijele naše Domovine i sve one koji će sudjelovati na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću“,  rekao je povjerenik za mlade Varaždinske biskupije vlč. Marko Domiter.

Po dolasku u Ludbreg u poslijepodnevnim satima hodočasnici su imali kratak odmor i okrjepu te su s nama podijelili svoje dojmove.

„Prvi put sam na ovom hodočašću i baš sam uzbuđena jer smo uspjeli doći na ovo lijepo mjesto, svetište, k Isusu prvenstveno i nadam se da će nam uz molitvu, i pjesmu, i društvo biti doista lijepo“, rekla je Vanja Čonkaš.

Barbari Kelava hodočašće je, kako je rekla bilo možda malo teže nego što je to očekivala i dodaje „malo je bio duži put nego što su mi rekli, ali uvijek se tu stvara zajedništvo, prijateljstvo i stvarno je ovo jedno posebno iskustvo. Ja osobno nikad nisam ovdje bila, zbog toga mi je posebno drago što smo hodočastili u Ludbreg i prikazat ću tu i svoje neke nakane koje sam danas donijela sa sobom.

Na hodočasničkom danu mladih u Ludbreg jedan od sudionika je bio i Dubrovčanin na studiju u Varaždinu Vlaho Srijense. Bilo mu je to prvo ikada ovakvo hodočašće i još k tome u jedino euharistijsko svetište u Hrvatskoj. „Mnoštvo emocija je tu od jedanput...kad sam ušao u crkvu preplavile su me sve emocije...jednostavno, ne može se opisati taj osjećaj, on se treba doživjeti i to je to!“ naglasio je Vlaho.

I Monika Grubešić rekla nam je kako je „lijepo općenito hodati za Isusom i dati sebe, a isto tako i upoznati nove ljude.“

Jakov Koštarić je, pak, posvjedočio kako je na putu bilo uistinu svega. „Bilo je i zabavno, bilo je pjesme, jela i pića, a bili smo i umorni. Dakle, bilo je izazovno, ali smo uspjeli. Taj put od Koprivnice do Ludbrega bio je zapravo kao neka mala žrtva, ali i lijepo iskustvo. Sigurno ću imati puno uspomena, upoznao sam nove ljude, produbio sam na neki način i odnos s Bogom i meni je stvarno bilo super, zato bih svima preporučio ovo hodočašće.“

Nakon okrjepe u Pastoralnom centru u Ludbregu koju su pripremili domaćini, hodočasnici su se potom okupili u crkvi Presvetog Trojstva, Svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu gdje je katehezu održao vlč. Domiter koji je mladima na poseban način želio na srce staviti da svatko od njih može susresti živoga Boga u svome životu. „O tome nam govori papa Franjo u svojoj pobudnici mladima Christus Vivit - Krist je živ i ja želim da vi živite zajedno s Njime. To je papina poruka, a to je ujedno i poruka danas: Krist je živ na putevima našega života. Kao što ide učenicima nakon svoga uskrsnuća, tako želi ići i na staze i različita mjesta naših svakodnevica - naših briga i naših radosti. S druge strane, kada prepoznajemo da Gospodin dolazi u naš život, kada ga vidimo, djelatnim, prisutnim, zauzetim za nas, onda se u nama javlja radost. Onda svoj život možemo nazvati smislenim, zadovoljnim, ispunjenim životom“, poručio je vlč. Domiter.
A hodočasnički dan mladih Varaždinske biskupije Hodam u Ludbreg 2024. završio je slavljem svete mise te euharistijskim klanjanjem. Vlč. Domiter, u svojoj je homiliji rekao da kada čovjek osjeti radost, tada ima potrebu tu radost dati drugima. „Kao što su apostoli Petar i Ivan rekli pred Velikim vijećem u Jeruzalemu 'ne možemo ne govoriti o onome što vidjesmo i čusmo'. Tako da radost koju čovjek osjeća i doživljava s Bogom u svome životu jednostavno ne može ostati u njemu nego ide k drugima."
„Mladost naše biskupije sa svih strana slila se u Ludbreg, mislim da je doista prikladno barem jednom godišnje da mladi naše biskupije hodočaste u Svetište Krvi Kristove. Vjerujem da će mladima, a i svima nama ovo zajedništvo biti na obogaćenje i na rast“, poručio je jedan od domaćina, vlč. Petar Mlakar, ludbreški župnik in solidum.

---