Dragi mladi,

donosimo vam novo svjedočanstvo sa ovogodišnjih ljetnih kampova i aktivnosti, ovoga puta iz studentskog kampa za studente u Postirama na otoku Braču koji organizira don Damir Stojić, studentski kapelan u Zagrebu, sa suradnicima te sa susreta mladih u Međugorju - Mladifest 2014. Svjedočanstvo je odlučila podijeliti s nama Zrinka Jurinić, studentica iz župe sv. Petra i Pavla app. u Mačkovcu!

"Puna dojmova od prošle godine, jedna me prijateljica prijavila za ljetovanje u Postirama već prvog dana prijava. Nisam bila sigurna želim li ići, ali budući da sam imala samo jedan dan da se odlučim, rekla sam da idem. Svi su termini bili popunjeni prvog dana prijava, a ja sam tek nakon tog ljetovanja shvatila zašto.

Već sedmu godinu za redom studentski kapelan don Damir Stojić organizira ljetovanje u Postirama na otoku Braču za studente zagrebačkog Sveučilišta. Tjedan dana odmora s duhovnim sadržajem – to je najjednostavniji opis Postira. Nekad u grupama od pedesetak, ove godine u grupama od 75 studenata (jer don Damir nikome ne može reći ne :-) ), mladi svakog dana imaju jutarnju molitvu, misu prije ručka, poslije podne krunicu, a na večer kratki duhovni program i riječ za laku noć prema tradiciji salezijanaca.  Ostatak dana provodi se na plaži, u zajedničkom druženju i međusobnom upoznavanju. U Postirama se sklapaju mnoga prijateljstva, mnogi su se mladi ovdje upoznali, zaljubili i zaručili, a neki već i vjenčali. Najvrednija stvar koju studenti ovdje dožive jesu obraćenja i jačanje odnosa s Bogom. Večeri su bile dio dana u kojima se posebno moglo osjetiti zajedništvo. Iako se mnogi studenti nisu međusobno poznavali i bili su ovdje na ljetovanju prvi puta, u večernjim su slavljenjima bili zajedno u Kristu. Nitko nije bio umoran, pjesme su se nizale jedna za drugom.  Mnogi su svjedočili o promjeni načina života i darovima Duha Svetoga koje su primili, posebno o daru jezika. „Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.“ (1 Kor 14,2).

Popunjenost termina jasno daje do znanja kako su mladi željni pravog odmora, a ne samo ispraznih sadržaja koji se nude po cijeloj nam obali Lijepe Naše. Krapanj, Modrave, Postire i još mnoga druga mjesta u kojima se organiziraju ljetovanja za mlade ne mogu se uspoređivati s pojmom ljetovanja kakav ima većina današnje mladeži. Tih tjedan dana treba doživjeti, proživjeti i onda se vratiti u svakodnevicu s nekim novim odlukama. Na odlasku iz Postira, jedan je student rekao kako nikome od svojih prijatelja neće pričati o tome kako mu je bilo, da mu oni ne bi slučajno zauzeli mjesto iduće godine. Ja vam samo želim reći, prijavite se, idite i „Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu.“

Nakon Postira, neki su od nas samo produžili prema Međugorju jer je tamo već trajao Mladifest. Mnogi su od vas vjerojatno bili u Međugorju i više puta, svašta tamo doživjeli i otkrili. Ja sam ove godine na Mladifestu bila prvi puta i mogu reći da mi je on dao neko novo, drugačije viđenje tog mjesta. Zajedništvo s nekoliko desetaka tisuća mladih iz preko 60 zemalja svijeta, zaista lijep prizor i onima koji nisu vjernici. Ako se tome doda molitva, svjedočenje, pjesma, klanjanje i sveta misa, dobijamo još jedno mjesto na koje svakako treba otići preko ljeta ako se ukaže prilika. Od svih stvari koje su se tamo dogodile u par dana moga boravka, izdvojit ću vam nešto što se dogodilo zadnju večer. Slavila se sveta misa, nakon nje je bilo klanjanje pred Presvetim, pa pjesma, ples, predstavljanje zemalja iz kojih dolaze mladi, druženje s ljudima koje smo upoznali. Mnogi su ostali svirati i pjevati do kasno u noć jer su čekali da se krene na Križevac gdje je u 5 u jutro počela sv. misa. Mi nismo išli jer smo iduće jutro kretali doma pa su se uz nas okupili neki dečki s gitarama kad su vidjeli da i mi vučemo jednu sa sobom. Bili su iz Poljske, Austrije, Belgije i Paragvaja i  uglavnom se nisu međusobno poznavali. U jednom smo trenutku zaključili da je već dosta kasno i da moramo krenuti prema Drinovcima gdje smo bili smješteni, a jedan je Poljak izrazio želju da za kraj svi skupa izmolimo Očenaš, svatko na svom jeziku. Nakon toga, hitovi poput Naš Bog je velik, Silan Bog, Gospa Majka moja spontano su se nizali na kombinaciji njemačkog, poljskog, engleskog i hrvatskog. Iako smo se poznavali nekoliko sati, svi smo se rastali kao najbolji prijatelji. Pun dojmova, naš novi prijatelj Belgijanac (koji je od 12. godine bio ovisnik, a u Međugorju jedne godine ozdravio), napravio je grupu na fejsu da ostanemo u kontaktu. Poljak je dao prijedlog da svakog dana molimo jedni za druge i uskoro je nastao popis. Svaki dan svatko moli za nekog, tako da se svaki dan moli za sve. I tako, još dan danas dobivam poruke od ljudi koje sam srela jednom, o tome koja je nakana kad mole za mene. Ovakvi su susreti ne samo prilika da upoznamo nove ljude, steknemo prijatelje, nego i da učvrstimo i produbimo svoj odnos s Bogom i k njemu idemo preko naše Majke Marije."