"Jesam li ja taj koji bi bližnjem mogao donijeti Krista koji ozdravlja...?“
"Svi se mi, putujući ovom zemljom, nađemo pred vječnim pitanjem: "Što mi je činiti?" Bože, ti koji si me stvorio, dakako da znaš i što ćeš sa mnom!", kaže Lovro Biškup, bogoslov druge godine bogoslovske formacije i filozofsko-teološkog studija u Zagrebu.
Dragi naši mladi Varaždinske biskupije, od Gospodina potaknuti, u zajedništvu sa Uredom za duhovna zvanja naše biskupije te Nadbiskupskim bogoslovnim sjemeništem u Zagrebu, započinjemo ciklus svjedočanstava Božjeg poziva na njivu Gospodnju. Bogoslovi naše biskupije odlučili su otvoriti svoja srca i dopustiti vam da zavirite u njihovu dubinu, na dragocijeno biserje - sjeme Božje milosti, koje su prepoznali kao Očev poziv.
Želimo da vam ova svjedočanstva budu na blagoslov te poticaj i pripomoć onima koji naslućuju Gospodinov nježan zov na obalama njihovih života! Bogoslovi naše biskupije ovdje su za vas i da vam pomognu na sasvim konkretan način - odgovarajući na vaša eventualna pitanja koja im možete uputiti na slijedeću e-mail adresu: bogoslovi.varazdin@gmail.com. U svom mail-u možete navesti ime bogoslova kome upućujete svoje pitanje ili jednostavno uputiti svoje pitanje na koje će vam odgovoriti jedan od bogoslova, uz svu diskreciju i povjerenje.
Naš prvi bogoslov, čije svjedočanstvo izrečeno na misnim slavljima u župi Koprivnička Reka, 29. studenoga 2015. (I. nedjelja došašća) donosimo, je Lovro Biškup, bogoslov druge godine iz župe Sv. Vida mučenika u Varaždinu.
Blagoslovljeno vam i plodonosno čitanje! Dopustite Duhu da puše gdje hoće!
"Jesam li ja taj koji bi bližnjem mogao donijeti Krista koji ozdravlja...?“
Dragi brate. Draga sestro.
Sigurno se pitaš zašto sam krenuo putem križa. Svi se mi, putujući ovom zemljom, nađemo pred vječnim pitanjem: "Što mi je činiti?" Bože, ti koji si me stvorio, dakako da znaš i što ćeš sa mnom! Naša domovina Hrvatska treba nove ljude, treba katoličke obitelji prožete Duhom zajedništva i ljubavi. Dakako, lijepo je biti otac. Lijepo je radovati se prvom osmjehu svoga djeteta, prvoj suzi, promatrati njegove male okice, a na male nožice oblačiti one male cipelice. Lijepo je to isto dijete promatrati kako raste u mudrosti, stasom i glasom. To isto dijete također postane veliko dijete. Ono treba krstiti, krizmati pa i vjenčati, a na posljetku ga moraš prepustiti samome sebi dok se jednom ponovno ne nađete na vječnim „pašnjacima Gospodnjim“.
No, tko će dati blagoslov djetetu na njegovom početku? To će biti svećenik. Tko će udijeliti vječni mir po njegovom svršetku? Odgovor je opet svećenik. To dijete će ponekad i pogriješiti. Tko će mu dati oproštenje i vratiti mir za kojim čezne? Da. Odgovor je: "Opet svećenik." Nalazimo se u kriznim vremenima. Čovjeku je potrebna utjeha, čvrst oslonac, utočište. Ta gdje će ga pronaći, ako ne u Gospodinu. Tada sam se pitao: "Jesam li ja taj koji bi bližnjem mogao donijeti Krista koji ozdravlja, koji cjeliva, vraća vid slijepima, a hromima da hode?" No. Kako ću kada sam tako malen i tako se bojim? Molim Boga za pomoć i otvaram sv. Pismo gdje piše sljedeće: "I reče im Isus: Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi! Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim." To su bile riječi upućene skromnim ribarima. Mogu li biti upućene i meni, Lovri iz Varaždina, iz skromne kapucinske župe sv. Vida, ove čudesne riječi, ovaj divan poziv?
Neki sam dan bio na sv. Misi za mlade. Gledam ja njih i prepoznajem strah u njihovim očima, neizvjesnost u njihovim pokretima, zbunjenost... Sigurno se pitaju gdje je Gospodin kojemu kliču. Gdje je Onaj koji donosi mir kada je svijet prepun ratova? Gdje je hrabrost kada oko njih vlada strah, vjera kada oko sebe prepoznaju sumnju i nepovjerenje? Da Gospodine! Učini me oruđem svoga mira! Želim im svima poručiti da ne kliču uzalud! Želim im poručiti da je Gospodin blizu! Advent je vrijeme je kada, po ljudski gledano, skriveni i daleki Bog dolazi među nas, sklapa ruke i grije srca.
Da, dragi brate. Da, draga sestro. Sada zasigurno shvaćaš zašto sam krenuo putem križa, putem križa iza kojeg stoji neizmjerna ljubav, skrivena... Samo onaj koji nosi taj križ, shvaća i veličinu te ljubavi.
Da, dragi brate. Da, draga sestro. Na tom putu našao sam svoj mir. Tim putem mi je ići. Biti glasnikom jedne velike Ljubavi!"
Molimo za naše bogoslove i nova duhovna zvanja naše biskupije!
Dragi naši mladi Varaždinske biskupije, od Gospodina potaknuti, u zajedništvu sa Uredom za duhovna zvanja naše biskupije te Nadbiskupskim bogoslovnim sjemeništem u Zagrebu, započinjemo ciklus svjedočanstava Božjeg poziva na njivu Gospodnju. Bogoslovi naše biskupije odlučili su otvoriti svoja srca i dopustiti vam da zavirite u njihovu dubinu, na dragocijeno biserje - sjeme Božje milosti, koje su prepoznali kao Očev poziv.
Želimo da vam ova svjedočanstva budu na blagoslov te poticaj i pripomoć onima koji naslućuju Gospodinov nježan zov na obalama njihovih života! Bogoslovi naše biskupije ovdje su za vas i da vam pomognu na sasvim konkretan način - odgovarajući na vaša eventualna pitanja koja im možete uputiti na slijedeću e-mail adresu: bogoslovi.varazdin@gmail.com. U svom mail-u možete navesti ime bogoslova kome upućujete svoje pitanje ili jednostavno uputiti svoje pitanje na koje će vam odgovoriti jedan od bogoslova, uz svu diskreciju i povjerenje.
Naš prvi bogoslov, čije svjedočanstvo izrečeno na misnim slavljima u župi Koprivnička Reka, 29. studenoga 2015. (I. nedjelja došašća) donosimo, je Lovro Biškup, bogoslov druge godine iz župe Sv. Vida mučenika u Varaždinu.
Blagoslovljeno vam i plodonosno čitanje! Dopustite Duhu da puše gdje hoće!
"Jesam li ja taj koji bi bližnjem mogao donijeti Krista koji ozdravlja...?“
Dragi brate. Draga sestro.
Sigurno se pitaš zašto sam krenuo putem križa. Svi se mi, putujući ovom zemljom, nađemo pred vječnim pitanjem: "Što mi je činiti?" Bože, ti koji si me stvorio, dakako da znaš i što ćeš sa mnom! Naša domovina Hrvatska treba nove ljude, treba katoličke obitelji prožete Duhom zajedništva i ljubavi. Dakako, lijepo je biti otac. Lijepo je radovati se prvom osmjehu svoga djeteta, prvoj suzi, promatrati njegove male okice, a na male nožice oblačiti one male cipelice. Lijepo je to isto dijete promatrati kako raste u mudrosti, stasom i glasom. To isto dijete također postane veliko dijete. Ono treba krstiti, krizmati pa i vjenčati, a na posljetku ga moraš prepustiti samome sebi dok se jednom ponovno ne nađete na vječnim „pašnjacima Gospodnjim“.
No, tko će dati blagoslov djetetu na njegovom početku? To će biti svećenik. Tko će udijeliti vječni mir po njegovom svršetku? Odgovor je opet svećenik. To dijete će ponekad i pogriješiti. Tko će mu dati oproštenje i vratiti mir za kojim čezne? Da. Odgovor je: "Opet svećenik." Nalazimo se u kriznim vremenima. Čovjeku je potrebna utjeha, čvrst oslonac, utočište. Ta gdje će ga pronaći, ako ne u Gospodinu. Tada sam se pitao: "Jesam li ja taj koji bi bližnjem mogao donijeti Krista koji ozdravlja, koji cjeliva, vraća vid slijepima, a hromima da hode?" No. Kako ću kada sam tako malen i tako se bojim? Molim Boga za pomoć i otvaram sv. Pismo gdje piše sljedeće: "I reče im Isus: Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi! Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim." To su bile riječi upućene skromnim ribarima. Mogu li biti upućene i meni, Lovri iz Varaždina, iz skromne kapucinske župe sv. Vida, ove čudesne riječi, ovaj divan poziv?
Neki sam dan bio na sv. Misi za mlade. Gledam ja njih i prepoznajem strah u njihovim očima, neizvjesnost u njihovim pokretima, zbunjenost... Sigurno se pitaju gdje je Gospodin kojemu kliču. Gdje je Onaj koji donosi mir kada je svijet prepun ratova? Gdje je hrabrost kada oko njih vlada strah, vjera kada oko sebe prepoznaju sumnju i nepovjerenje? Da Gospodine! Učini me oruđem svoga mira! Želim im svima poručiti da ne kliču uzalud! Želim im poručiti da je Gospodin blizu! Advent je vrijeme je kada, po ljudski gledano, skriveni i daleki Bog dolazi među nas, sklapa ruke i grije srca.
Da, dragi brate. Da, draga sestro. Sada zasigurno shvaćaš zašto sam krenuo putem križa, putem križa iza kojeg stoji neizmjerna ljubav, skrivena... Samo onaj koji nosi taj križ, shvaća i veličinu te ljubavi.
Da, dragi brate. Da, draga sestro. Na tom putu našao sam svoj mir. Tim putem mi je ići. Biti glasnikom jedne velike Ljubavi!"
Molimo za naše bogoslove i nova duhovna zvanja naše biskupije!
