Održani dekanatski susreti mladih diljem naše biskupije!
VARAŽDIN, 19.12.2016. Protekla dva vikenda održani su dekanatski susreti mladih gotovo svih dekanata naše biskupije. Bili su to ujedno i pripremni susreti sa katehezama za nadolazeći susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 29. i 30. travnja 2017. godine. U priloženim izvješćima saznajte što se događalo na pojedinim susretima.
VARAŽDIN
U subotu, 10. prosinca 2016. godine, u župnoj crkvi sv. Josipa u Varaždinu, održan je drugi dekanatski susret mladih Donjovaraždinskog dekanata. Tema je bila "Molitva je nada".
Na samom početku mlade je, uz domaćeg župnika, vlč. Ivana Žmegača, pozdravio povjerenik za mlade Varaždinske biskupije, vlč. Tihomir Kosec te pozvao na pripremu srca za susret s Gospodinom u sv. misi po molitvi krunice, s kojom je sam susret započeo. Pjevanje je na misnom slavlju animirao zbor mladih sastavljen od mladih iz župa Donjovaraždinskog dekanata.
Nakon misnog slavlja, mladi su se preselili u pastoralnu dvoranu gdje je poslije konkretnih obavijesti o prijavama za SHKM u Vukovaru, pjesme i igre upoznavanja; uslijedila kateheza koju je pripremila i uz pomoć animatora vodila vjeroučiteljica Martina Eršeg. Mladi su kroz igru, rad u grupama i pjesmu promišljali o značenju molitve u njihovom životu, promislili kako izgleda njihov osobni molitveni život i na koji način on može postati još osobniji i kvalitetniji. Prisutni su na kraju susreta izradili veliku krunicu čija su zrnca sadržavala molitve koje su sročili sami sudionici. Na dekanatskom susretu koji je bio prožet smijehom, igrom, pjesmom i radošću okupilo se tridesetak mladih, a nakon „službenog“ dijela druženje je nastavljeno, dobrotom župnika domaćina, u župnim prostorijama uz okrepu tijela. :-)
(M.K.)
LUDBREG
Par minuta nakon samog susreta, moj je mobitel zazvonio. Došla je poruka. Broj nepoznat. Pisalo je: „Hvala ti! Bilo je divno! Tako iskreno, radosno, otvoreno. Ma, baš se osjetio onaj Božji duh! Nek' vam je i dalje sve od Boga blagoslovljeno i od Duha Svetog vođeno!“ I vjerujte mi, ne mogu vam opisati svoju sreću i onaj osjećaj kad ti je jednostavno srce puno. Do samog vikenda, odnosno do same subote, veselila nas je i sama činjenica da ćemo se opet družiti na dekanatskoj razini, a onda kad su mladili počeli kročiti u dvoranu, našoj sreći nije bilo kraja.
Moramo biti iskreni, i odmah na početku priznati da smo možda bili i malo ljubomorni dok su drugi pisali izvještaje sa svojih susreta, ali smo zato i mi krenuli u akciju. Ovog puta vrata svoje župe, ali i srca otvorio nam je vlč. Kristijan Stojko, pa je tako prvi dekanatski susret Ludbreškog dekanata održan u samom 'Centru svijetu', Ludbregu.
Na samom početku, kako to već biva i red, pozdravio nas je naš Povjerenik dekanata i župnik vikar, vlč. Kristijan, a onda smo puni radosti i oduševljenja slušali priču o Drvencima. Drvenci su maleni narod drvenih lutaka, a sve njih bijaše učinio isti rezbar i svi su živjeli u istom gradiću. No, svednevice, po sav dan, Drvenci su radili isto – jedni su na druge kvačili točkice i zvjezdice. I tako na kraju, nitko nije radio ništa drugo doli na druge lijepio zvjezdice i točke. Zvjezdice su dobivali oni koji su umjeli lijepo pjevati, plesati ili izgovarati strašnoooo teške riječi, oni koji bijahu od lijepa drveta i koji su jednostavno zračili ljepotom. A točke su dobivali oni kojima se boja ljuštila, koji bijahu od hrapava drveta i koji su uvijek padali u nevolje. Među takve je spadao i Pulcinello. I on se trsio visoko skočiti kao i drugi, ali bi pri skoku, uvijek pao, a onda bi uz to izvalio i nekakvu budalavštinu, pa bi mu drugi samo pritrčavali i dodavali nove točke… Tako Pulcinello ubrzo više nije bio drven, nego sav pun točaka. Njegova tuga i osamljenost nastavili su se sve do jednog dana kad nije upoznao ljupku djevojku – drvenku po imenu Lucija. Ona je jednostavno pak, bila sva samo od drveta. No, nije da joj drugi nisu željeli prikvačiti naljepnice, nego bi one jednostavno skliznule s nje. I tako su joj mnogi pritrčavali i dodavali joj zvjezdice jer nije imala nijedne točka, ali zvjezdica bi jednostavno skliznula s nje. Drugi su joj pak željeli prikvačiti točku, jer nije imala nijedne zvjezdice, ali i točka bi jednostavno skliznula s nje. Pulcinello je jedno vrijeme promatrao djevojku, a onda se dosjetio da bi joj mogao priči i upitati je za savjet. No, Lucija je bila poprilično nerazgovorljiva te je samo rekla malome Drvenku kako redovito posjećuje Ellija, njihovog rezbara, a uz to mu i zadala zadatak – da sam istraži što je to u njoj da naljepnice samo klize s nje. I tako je maleni Drvenak odlučio posjetiti Ellija. No, za njegovo iznenađenje, Elli nije bio jedan od onih koji su mu pritrčavali dodavajući mu nove točke, naprotiv Elli mu je rekao jednu važnu stvar, a to je bila činjenica da on njemu pripada i da mu je zato važan. Da nije važno što misle drugi drvenci, jer su isti kao on, već da je važno što On misli.
A priču smo nastavili i slušajući našeg gosta: Luku Korena, mladog studenta koji nam je progovorio kako se i on u životu nerijetko osjećao baš poput Pulcinella, sve dokle god nije upoznao Boga i osjetio Njegovu ljubav. Na kraju je završio mišlju: “Shvatio sam da sam ljubljeno dijete Božje, i više mi ništa nije potrebno!“ :-)
A onda smo oduševljeni Lukinom otvorenošću i iskrenošću, malo se poigrali, neke smo malo i namučili, ali smo i glasno Bogu zapjevali.
A onda uz red igre, kolača, plesa, šale i smijeha, na red je došla još jedna tema, ovog puta od vlč. Kristijana koji se osvrnuo na osjećaj nevoljenosti i neprihvaćenosti, a na samome kraju potaknuo je mlade da znaju i oni otići do Ellija, pa da i s njih sklizne točkica, kako je sa Pulcinella.
Svoj smo susret završili na najbolji mogući način – klanjajući se pred Presvetim. Tako smo Bogu predali sve svoje muke, probleme i strahove, ali i radosti i nade, uz molitvu da nas na idućem susretu bude još više. :-)
Naša su srca puna radosti, a želiš li se i ti obogatiti, posjeti Facebook grupu 'Mladi Ludbreškog dekanata' , saznaj mnoge zanimljivosti i dođi na slijedeći susret u Martijanec! :-)
Par minuta nakon samog susreta, moj je mobitel zazvonio. Došla je poruka. Broj nepoznat. Pisalo je: „Hvala ti! Bilo je divno! Tako iskreno, radosno, otvoreno. Ma, baš se osjetio onaj Božji duh! Nek' vam je i dalje sve od Boga blagoslovljeno i od Duha Svetog vođeno!“ I vjerujte mi, ne mogu vam opisati svoju sreću i onaj osjećaj kad ti je jednostavno srce puno. Do samog vikenda, odnosno do same subote, veselila nas je i sama činjenica da ćemo se opet družiti na dekanatskoj razini, a onda kad su mladili počeli kročiti u dvoranu, našoj sreći nije bilo kraja.
Moramo biti iskreni, i odmah na početku priznati da smo možda bili i malo ljubomorni dok su drugi pisali izvještaje sa svojih susreta, ali smo zato i mi krenuli u akciju. Ovog puta vrata svoje župe, ali i srca otvorio nam je vlč. Kristijan Stojko, pa je tako prvi dekanatski susret Ludbreškog dekanata održan u samom 'Centru svijetu', Ludbregu.
Na samom početku, kako to već biva i red, pozdravio nas je naš Povjerenik dekanata i župnik vikar, vlč. Kristijan, a onda smo puni radosti i oduševljenja slušali priču o Drvencima. Drvenci su maleni narod drvenih lutaka, a sve njih bijaše učinio isti rezbar i svi su živjeli u istom gradiću. No, svednevice, po sav dan, Drvenci su radili isto – jedni su na druge kvačili točkice i zvjezdice. I tako na kraju, nitko nije radio ništa drugo doli na druge lijepio zvjezdice i točke. Zvjezdice su dobivali oni koji su umjeli lijepo pjevati, plesati ili izgovarati strašnoooo teške riječi, oni koji bijahu od lijepa drveta i koji su jednostavno zračili ljepotom. A točke su dobivali oni kojima se boja ljuštila, koji bijahu od hrapava drveta i koji su uvijek padali u nevolje. Među takve je spadao i Pulcinello. I on se trsio visoko skočiti kao i drugi, ali bi pri skoku, uvijek pao, a onda bi uz to izvalio i nekakvu budalavštinu, pa bi mu drugi samo pritrčavali i dodavali nove točke… Tako Pulcinello ubrzo više nije bio drven, nego sav pun točaka. Njegova tuga i osamljenost nastavili su se sve do jednog dana kad nije upoznao ljupku djevojku – drvenku po imenu Lucija. Ona je jednostavno pak, bila sva samo od drveta. No, nije da joj drugi nisu željeli prikvačiti naljepnice, nego bi one jednostavno skliznule s nje. I tako su joj mnogi pritrčavali i dodavali joj zvjezdice jer nije imala nijedne točka, ali zvjezdica bi jednostavno skliznula s nje. Drugi su joj pak željeli prikvačiti točku, jer nije imala nijedne zvjezdice, ali i točka bi jednostavno skliznula s nje. Pulcinello je jedno vrijeme promatrao djevojku, a onda se dosjetio da bi joj mogao priči i upitati je za savjet. No, Lucija je bila poprilično nerazgovorljiva te je samo rekla malome Drvenku kako redovito posjećuje Ellija, njihovog rezbara, a uz to mu i zadala zadatak – da sam istraži što je to u njoj da naljepnice samo klize s nje. I tako je maleni Drvenak odlučio posjetiti Ellija. No, za njegovo iznenađenje, Elli nije bio jedan od onih koji su mu pritrčavali dodavajući mu nove točke, naprotiv Elli mu je rekao jednu važnu stvar, a to je bila činjenica da on njemu pripada i da mu je zato važan. Da nije važno što misle drugi drvenci, jer su isti kao on, već da je važno što On misli.
A priču smo nastavili i slušajući našeg gosta: Luku Korena, mladog studenta koji nam je progovorio kako se i on u životu nerijetko osjećao baš poput Pulcinella, sve dokle god nije upoznao Boga i osjetio Njegovu ljubav. Na kraju je završio mišlju: “Shvatio sam da sam ljubljeno dijete Božje, i više mi ništa nije potrebno!“ :-)
A onda smo oduševljeni Lukinom otvorenošću i iskrenošću, malo se poigrali, neke smo malo i namučili, ali smo i glasno Bogu zapjevali.
A onda uz red igre, kolača, plesa, šale i smijeha, na red je došla još jedna tema, ovog puta od vlč. Kristijana koji se osvrnuo na osjećaj nevoljenosti i neprihvaćenosti, a na samome kraju potaknuo je mlade da znaju i oni otići do Ellija, pa da i s njih sklizne točkica, kako je sa Pulcinella.
Svoj smo susret završili na najbolji mogući način – klanjajući se pred Presvetim. Tako smo Bogu predali sve svoje muke, probleme i strahove, ali i radosti i nade, uz molitvu da nas na idućem susretu bude još više. :-)
Naša su srca puna radosti, a želiš li se i ti obogatiti, posjeti Facebook grupu 'Mladi Ludbreškog dekanata' , saznaj mnoge zanimljivosti i dođi na slijedeći susret u Martijanec! :-)
(N.T.)
SV. MARTIN NA MURI
Krajem travnja slijedeće 2017. godine u Vukovaru će biti susret hrvatske katoličke mladeži. Da bi mladi mogli aktivno sudjelovati na tom susretu pripravljaju se kroz kateheze koje se odvijaju na razini župe i dekanata. Tako je u subotu 3. prosinca u župi sv. Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri održan susret mladih Gornjomeđimurskog dekanata.
Susret je započeo molitvom koju je predvodio domaći župnik, vlč. Ivan Herceg. Nakon uvodne molitve i pozdrava Tomislav Sakač i Klara Perčić održali su prigodno izlaganje na temu druge nedjelje došašća te nas sve uveli u otajstva Božje Riječi za tu nedjelju.
Molitva nam je svima potrebna u svakidašnjem životu, a kako moliti uz Božju Riječ praktično je objasnila vjeroučiteljica Rahela Mikec. Svaki je sudionik pročitao za sebe biblijski odlomak i nad tim tekstom razmatrao.
Po završetku susreta u župnoj dvorani, išli smo u župnu crkvu na klanjanje. Nakon klanjanja druženje se još neko vrijeme nastavilo u župnoj dvorani uz razgovor i sok.
Susret i klanjanje su bili popraćeni pjesmom i sviranjem koje je oplemenio Patrik Zamuda, voditelj župnog zbora mladih.
(R.M.)
PRELOG
U vremenu došašća se pripremamo za slavlje velikih otajstava naše vjere, nastojimo intenzivnije živjeti svoju vjeru i na mnoge druge načine oslobađamo mjesto za Boga u našem životu. Prilika za rast u vjeri i druženje mladih Donjomeđimurskog dekanata bila je u subotu, 3. prosinca, kada je održana prva pripravna kateheza za susret hrvatske katoličke mladeži koji će se sljedeće godine u travnju održati u Vukovaru i drugim župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Naš dekanatski susret će započeo je spomenute subote u 19 sati u Pastoralnom centru bl. Alojzija Stepinca u Prelogu, a tema kateheze bila je „Milosrđe – Božje i moje“. Katehezu je održala dr. Snježana Mališa s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Susret na kojem se okupilo 30-tak mladih protekao je u radosti, rastu u vjeri i zahvalnosti!
(N.M.)
IVANEČKI VRHOVEC
Protekle subote, 17. prosinca, održana je adventska duhovna obnova za mlade Gornjovaraždinskog dekanata u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Ivanečkom Vrhovcu. To je ujedno bio i prvi pripremni dekanatski susret za SHKM u Vukovaru 29. i 30. travnja 2017. Duhovnu obnovu pod nazivom "Puna je zemlja slave Njegove" vodila jee sestra Ivana Husnjak, jedna radosna mlada Isusova redovnica, koju mnogi mladi ovog kraja i znaju. :-) U sklopu obnove bila je prilika i za svetu Ispovijed za što se pobrinuo dekanatski povjerenik za mlade, vlč. Petar Mlakar.
Obnova je okupila 40-tak mladih koji su otvorenih srdaca slavili Gospodina u pjesmi, molitvi i slavlju sv. mise, a Isus ih je sve blagoslovio mirom, snagom i novom radošću, koja dolazi ravno iz Njegovog Presvetog Srca. :-)
(P.M.)
GORNJE JESENJE
U subotu 10. prosinca održan je drugi pripremni susret Bednjanskog dekanata za SHKM u Vukovaru u Gornjem Jesenju. Mladi su pod vodstvom vjeroučiteljice Gabrijele Belčić i domaćeg župnika te ujedno i povjerenika za mlade Bednjanskog dekanata, vlč. Danijela Hercega kroz dinamičnu katehezu promišljali o obitelji i pripremili svoja srca za nadolazeći blagdan Božića.
(S.P.)
