SHKM Zadar 2010. - dojmovi sudionika
Da ne čitate uvijek jednu stranu priče, evo vaših dojmova i fotografija koje ste slali nam poslali. Još jednom hvala svima koji su s nama podijelili svoja iskustva!
Zahvaljujemo na molitvama za uspjeh SHKM-a u Zadru i vjerujemo da su one razvedrile zadarsko kišovito, tmurno jutarnje nebo.
Kao i svaki dosadašnji SHKM i ovaj zadraski bio je "demonstracija" vjere, postojanosti, požrtvovnosti, radosti hrvatske mladeži. Da je to uistinu nešto vrijedno, praćeno milošću Božjom, između ostalog pokazuje sama činjenica da se iz susreta u susret povećava broj mladih hodočasnika - a sve je dostojanstvenije. Pohvale našoj mladosti jer dokazuju da je danas u Hrvatskoj moguće okupiti više desetaka tisuća mladih, koji, umjesto da razbijaju i tuku sve oko sebe, mole i slave Boga pjesmom, žrtvom, zahvalom ...
Čudesno je to što smo šetajući Zadrom onim mnoštvom, rijekom mladosti susretali puno poznatih lica u majicama raznih boja (prevladavale su, na našu radost, bijele!!!), unatoč mokrih tenisica, cipela, odjeće - na licima vidjeli samo osmjeh, zadovoljstvo, radost ... kao da su nas one kapljice kiše još više povezivale!!!
Kako se približavalo 14,00 sati sunce se probijalo kroz oblake, i dobilo bitku - obasjalo je ZADAR, koji je zasjao "zlatnom" bojom i otopilo svaku sumnju i bojazan organizatora. Pjesma ulicama grada ... na Višnjiku razigranost mladosti, molitva, pjesma - nije moglo drugačije završiti nego pobožnim, pozitivnim emocijama nabijenim i raspjevanim euharistijskim slavljem u zajedništvu sa zborom hrvatskih biskupa i svećenika.
Na plodovima i porukama postojanosti u četiri temeljna opredeljenja kršćanina s varaždinskog SHKM-a mladost je prihvatila zadarsku raodst u potpunosti!!!
Moj (br.15) i bus iz Donjomeđimurskog dekanata (br. 7) bili smo smješteni u ŠKABRNJI.
To je bio spoj zadarske radosti sa škabrnjskim/hrvatskim ponosom, žrtvom za DOMOVINU - nešto nezaboravno. Osjetili smo uistinu puninu radosti konačne proslave svake duše! Dokazana veličina hrvatskog čovjeka - i kad krvari spreman je pomoći bratu u nevolji ...
Škabrnja je mjesto u koje bi trebalo voditi mlade i djecu kad se ide na maturalce, privatna ljetovanja (10,00 minuta od autoceste - Zemunik).
Ugostili su gotovo 500 mladih, posvjedočili nam svoju vjeru ...
Hvala dragom Bogu na svemu i svima!!!
Vladimir Cesar
Zadar;+Parking u blizini,
+kiša je prestala baš kad je trebala,
+prije svega došli smo na hodočašće i misu, a misa je bila ok.
-nije bilo programa prije mise,
-za vrijeme mise je bilo skroz razgovor i šetnja,
-soliranje u pjesmama(kreštanje).
Škabrnja; o Škabrnji sve najlijepše
+da smo dobili bilo koje drugo mjesto na svijetu,nebi bilo tako lijepo i poučno
+dobri(predobri)domaćini,
+nevjerojatno da ti ljudi Škabrnje dalje žive kao da rata nije bilo,kao da tolike patnje i žalosti nije bilo.
Tu se vidi prava vjera, vjera koju ti ljudi imaju više nego igdje gdje smo do sad bili.
Robert i Božica Inkret
Zar je već prošlo? Ah, da je trajalo 7 dana opet bi nam malo bilo, kako nam je dobro i lijepo bilo. Jednostavno nemoguće je naći jednu ili dvije riječi kojom bi sve opisao.
Sve je počelo tmurno, oblačno i kišovito, al negdje u dubini svoga srca osjećao sam i vjerovao da to nije ništa što može pokvariti taj dan i baš tako je i bilo. Oblaci su nestali, nebo se otvorilo, a sunce se pojavilo. Sva različitost i raznolikost odjednom je nestala, svi smo bili ono jedno, družili se, pjevali, plesali, molili. Sve nas je povezao zajednički prijatelj Isus s kojim smo zajedno s mnoštvo mladi slavili i klicali : “ Slava, slava Bogu! “
Slika koja opisuje sve jesu puštene golubice, mnoštvo njih koje lete svukuda, a onda se odjednom stope u jedno jato, složno jato baš poput nas skupljeni sa svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke... svi u jednom letu, složnom letu ujedinjeni s Isusom.
Meni je ovo treći susret i svaki susret ima posebnu ulogu tj. mjesto u mom životu. Prvi me je ojačao i učvrstio u mojoj vjeri te usmjerio na pravi put, drugi je donio prevagu u mojoj odluci o daljnjem školovanju i vjerujte mi nisam pogriješio, a treći... treći ću vam reći za dvije godine. Ono kako se ja sad osjećam je kao milijunaš, dobio sam blago i to neprocjenjivo blago koje dijelim s vama i svim svojim prijateljima.
Ante Gustin
Faljen Bog! Eto, pošto sam prvi put na jednom takvom velikom susretu, ove godine u Zadru, doživjela sam nešto nezaboravno. Toliko mladih kršćana nikad u životu nisam vidjela oko sebe i osjetila toliku toplinu koja zrači kroz njih. Nešto predivno i neopisivo. Zaista sam sretna što sam mogla iskusiti nešto takvo, pomoglo mi je da ojačam u vjeri, da budem hrabrija u svijetu zla i da ustrajem na putu do Isusa.
Uživala sam i zahvaljujem svim mladima koji su činili atmosferu fantastičnom i ispunjenom pjesmom i slavljenjem Boga. Nadam se da će naša radost trajno biti potpuna. Hvala obiteljima koje su nas toplo primile i ugostile, a najviše sam zahvalna dragom Bogu što nam je svima nešto takvo omogućio. Isto tako znam da je Njegovo djelo i prestanak kiše i dolazak sunca u subotu. Bog Vas blagoslovio! :)
Nikolina Jušić
sa vjerom u srcu
krenuše na put.
Što li je to zračilo
u sjajnom oku svakog ponaosob?
Što li to neka duša skriva?
Iz grla oriše pjesma,
iz srca molitva,
iz duše vjera!
I dok je kiša lijevala,
a masa ljudi
u sav glas pjevala,
nekolicina golubova mira
poletješe u zrak!
Tisuće ruka u zrak
se vinu
za dragog nam Boga i milu domovinu!
Ušli smo s hvalama,
u dvore Njegove s pjesmama!
Živog Isusa slavismo,
jer On uskrsnu!
I On živi zauvijek!
Mirela Globlek
Susret Hrvatske katoličke mladeži za mene je bilo nezaboravno iskustvo. Pogled na nepregledno „more“ mladih ljudi koji u zajedništvu, s ogromnom radošću, oduševljenjem i ljubavlju mole i pjevaju slavu našem Gospodinu u meni je ojačalo želju da s jednakim žarom slijedim njegov put. U tim trenucima postala sam svjesna da nisam usamljena na tom putu ljubavi. Uz mene su moja braća i sestre i živi Krist među nama. Iako sam do tada imala osjećaj da se gubim u kolotečini i malodušju, u zajedništvu s mladima ponovo sam otkrila stvarni smisao života-ljubiti Krista kao što je i on nas ljubio te ne posustajati pred navalama ovozemaljskog života. U trenucima sabrane molitve osjetila sam da Isus ulazi u svaki kutak moga srca, ispunja ga neizmjernom radošću i novom životnom snagom.
I kao što kažu stihovi himne susreta Hrvatske katoličke mladeži:
„Tvoga vina ljubavi prepuna je moja čaša, kada je sa braćom dijelim potpuna je radost naša…“
tako i ja želim da moja radost postane potpuna u Isusu Kristu…
Iva Berljak
Susret u Zadru bio je još jedno iskustvo koje bih voljela ponoviti uskoro,a nadam se da će biti prilike. Moram Vam reći da će od mene poteći samo pozitivni komentari i dojmovi na susret u Zadru. Obitelj koja nas je ugostila je prekrasna. Imaju četvoro djece, te već dvoje unučadi a još dvoje je na putu J zaista volim velike obitelji,i kod njih uvijek zrači pozitivna energija i ljubav, što je danas rijetkost. To me uvijek fascinira i nadam se da ću i ja jednog dana to imati. Vidi se da ti ljudi žive u Kristu i da im to daje snage za život.
Svidjela mi se euharistija na otvorenom. Snažan dojam ostavlja brojka mladih koji su sudjelovali i pridonijeli slavlju. Bilo je poprilično opušteno jer smo pjevali i plesali, a opet s druge strane forma svete mise je zadovoljena. I to mi je posebno drago jer se za euharistiju uvijek koristi termin „slavlje“,a ako je slavlje onda mora biti pjesme i plesa J nemojte me pogrešno shvatiti, naravno da postoji neka granica u svemu tome.
Lana
Domaćini u Sv. Filipu i Jakovu smještenom 15-ak km južno od Zadra su nas izuzetno lijepo i srdačno primili. Nadam se da je poruka njihovog župnika na nedjeljnoj misi doprla do svih nazočnih. Naime, naglasio je da su mladi u poziciji da mogu biti što god žele i ostvariti sve svoje snove i potencijale samo ako budu živjeli ispravno i svakodnevno se trudili biti pošteni i vrijedni baš kao što je Bog namijenio ljudima da budu.
Zajedničko moljenje krunice mi se jako sviđalo, meni je pomoglo da se smirim i pripremim za svetu misu, a i trebala mi je ta mala doza duhovnosti.
Nakon svete mise autobusom smo otišli do Pakoštana, mjesta gdje smo trebali prenoćiti. Nas deset framaša, bilo je smješteno kod jedne vrlo simpatične obitelji.
U ova dva dana ponovo sam osijetila pravo zajedništvo, ali i radost koja je uistinu bila potpuna.
Lorena Pongračić, Frama Varaždin
U župi sv. Marija Magdalena 24. travnja održan je zdanji pripremni susret Gornjovaraždinskog dekanata za Susret Hrvatske katoličke mladeži u Zadru. Cijelu godinu mladi su se intenzivno nedjeljnim susretima pripremali po svojim župam, a jednom mjesečno na razini dekanata u jednoj od župa. Tako su se u pripreme uključili mladi iz župa: Ivanec, Margečan, Vinica, Voća, Maruševec, Petrijanec, a pridružili su se i mladi iz župe Mihovljan. Ivanec je imao priliku biti dva puta domaćin. Na prvom susretu domaćini su predstavili temu, logotip, biblijski tekst koji je bio nadahnuće za temu te pokušali naučiti Himnu susreta. Na završnom susretu upriličeno je svečano euharistijsko slavlje na kojem su se ujedinili zborovi mladih iz Margečana i Petrijanca. Misno slavlje predslavio je župni vikar vlč. Ivica Bačani, koji je dekanatski povjerenik za mlade i koji sa s. Danijelom Anić vodi susrete za mlade u Ivancu. Nakon euharistijskog slavlja animatorice župe Anja Peček i Jasmina Jagetić imale su animacijske igre i plesove te je upriličeno agape za koje su se pobrinuli ostali članovi zajednice mladih KAPI-Kristovi apostoli istine- u Ivancu. Da je radost bila potpuna svjedočila je radosna atmosfera, duh veselja, smijeha i plesa. Susret u Zadru pun je radosnog i nestrpljivog iščekivanja.
Zajednica mladih KAPI Ivanec
Jedan vikend plesa, pjesme, sreće, zadovoljstva, ushita, i 20 tisuća mladih ljudi okupljenih istom snagom. Ne, začudo, to nije bio još samo jedan rave party, ne to nije bio još jedan koncert neke cajkaroške ikone, to je bila, rekli bi oni koji nisu bili tamo, samo još jedna sveta misa.
Ali puno više dogodilo se u Zadarskoj nadbiskupiji nego samo jedna sveta misa. Bila je to misa kakva se ne doživljava svake nedjelje. Posebna sveta misa na kojoj su svi mladi bez obzira na godište koje im piše na osobnoj iskaznici i na kojoj je jedini pravi celebrity sam Isus Krist. Tmurni oblaci pokušavali su nam pokvariti raspoloženje, kiša je prijetila da ćemo pokisnuti, sve je upućivalo na to da će se susret odvijati u nelagodi i mokrim cipelama. Ali uporno smo se svi u velikoj rijeci slijevali pred crkvu sv. Donata i oko dva sata poslijepodne naša upornost bila je nagrađena. Bila je to još samo jedna Njegova kušnja koju smo uspjeli prevladati. Nismo Ga iznevjerili. Počastio nas je predivnim sunčevim zrakama kao da nam govori hvala, kao da nas grli sunčevom svjetlošću. U procesiji kojom smo krenuli do mjesta održavanja svete mise nije bilo namrgođenog lica, nije bilo straha, nije bilo boli, ali bilo je suza. Suza koje ni sami nismo mogli objasniti. Onih suza koje nas dirnu duboku u srcu i koje nas približavaju njemu. Zajedništvo koje smo osjetili tada ne možemo osjetiti ni na kojem drugom okupljanju. Sveta misa posebno je nadahnula naša srca i otvorila naše duše, molitva je bila gromoglasna, a pjesma veličanstvena. Mislim da smo svi proživjeli svetu misu iz dubine duše, baš onako kako treba. Onako kako rijetko kada doživimo i proživimo misu u našim crkvama na uobičajeni, tradicionalni način. Dva sata našeg slavlja proletjelo je prebrzo, ali naše druženje se nastavilo.
Moja Župa Veliki Bukovec, župa sv. Franje Asiškog, dobila je za domaćina župu u Benkovcu. Svi smo imali ugodna iskustva i druženja s našim udomiteljima, a sutradan još jedno veliko slavlje. Euharistija kojoj smo tada prisustvovali također je bila velika milost kojom nas je On nagradio. Propovijed koju smo slušali pokazala nam je da nismo uzalud dolazili i da naša vjera nije samo zavaravanje, kao što misli većina naših vršnjaka.
Na putu kući osjećali smo se stotinu kila lakši, ali ne zato jer je sve prošlo, a ni zato što se vraćamo svojim kućama, nego zato jer smo napunili svoje baterije i obnovili naše spremnike ljubavi, strpljenja, zadovoljstva i sreće, obnovili smo svoj duh. Svoju radost donijeli smo svojim kućama, podijelili ih sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, a kad smo legli u krevet polako nas je počela hvatati nostalgija i jedva čekamo ponovni susret sa Njim u nekom drugom gradu, na nekoj drugoj livadi, ali u istom Domu.
Mateja Miklošić, župa Veliki Bukovec
Nedjeljna večernja okupljanja nas mladih, pod vodstvom našeg župnog vikara vlč.Ivice i s.Danijele, urodile su plodom. Radosno smo se družili u Kristu i pripremali se za odlazak na susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru.
Došao je i taj dan, koji sam s radošću i uzbuđenjem očekivao. Nas 28, ispred Ivanečke župe, krenulo je autobusom 8.5. u ranim jutarnjim satima prema Zadru. U autobusu smo se prvo pomolili, a zatim je bila tišina sve do prvih sunčevih zraka.Od tada je bilo živo i veselo; pjevali smo i igrali razne igre. Uživali smo u prelijepim krajolicima naše zemlje i polako stigli na odredište.
Tu nas je dočekala kiša, koja nam i nije puno smetala, jer smo osjećali sreću zajedništva. Naravno, stiglo je mnoštvo ostalih mladih iz Hrvatske i inozemstva. Bilo nam je već sada prekrasno, a najljepše je tek slijedilo! Pridružilo nam se i sunce. U 14h okupili smo se svi oko crkve Sv. Donata i tada smo krenuli u procesiji prema mjestu gdje je bila organizirana krunica. Naše uzbuđenje je raslo. Bilo mi je prekrasno vidjeti veliko mnoštvo mladih okupljenih u Kristu!! Osjećao sam veliki mir i prisutnost Duha Svetoga.
U 18h započela je svečana Sv.Misa sa mnoštvo biskupa i svećenika. Bilo je veličanstveno! Nas 30.000 mladih na jednom mjestu slavimo Gospodina!
Nakon slavlja, mladi naše župe, krenuli smo na otok Pašman. Tu su nas dočekale gostoljubive obitelji kod kojih smo bili na smještaju. Ujutro nakon doručka, sa njima smo krenuli na Sv.Misu tamošnjeg franjevačkog samostana gdje smo imali priliku predstaviti se i predati darove koje smo pripremili za župu. Kasnije su nas počastili ručkom, nakon čega smo se oprostili od njih i krenuli trajektom do Biograda. Autobusima smo krenuli prema svojim župama. Stigli smo u kasnim nedjeljnim satima. Bio sam malo umoran, ali ispunjen neopisivom srećom u Kristu i bogatstvom zajedništva! Već sada se radujem idućem susretu HKM!
Petar Krašek 8.r.
Došao je dan kada sam krenula u Zadar. Pomalo sam bila u strahu da li ću se snaći u društvu, jer najmanje sve poznajem, ali čim sam došla, sve se promijenilo. Putujući u autobusu, uz smijeh i veselje sreća je rasla u meni i još uvijek traje bez obzira što nas je kiša dočekala i malo smočila ali došlo je sunce.
Uz tu svu sreću s mladima osjećala sam radost koja nas veže Duhom Svetim. B.B.
Marinela Gladović
Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru najbolje mogu opisati riječju NEZABORAVNO. Ovo mi je prvi susret i naprosto sam oduševljen. Nemam riječi kojim bih ga opisao. Sve je bilo super, osim one kiše kad smo stigli, ali kasnije se i to popravilo. Već sad se radujem sljedećem susretu.
Što se tiče nedjelje, Škabrnjani su me naprosto oduševili. Nisam očekivao takav prijem. Ljudi su naprosto predivni, puni topline, srdačni i jednostavni. Ovim putem bi se zahvalio obitelji iz Škabrnje koja nas je ugodno primila u svoj dom. Škabrnjani su nam najbolji primjer kako nikad ne smijemo sumnjati u našu vjeru i da je u najtežim trenucima Isus uvijek s nama.
Tomislav Oskoruš, župa Isusovog uskrsnuća Kućan Marof
Rano jutro 08.05.2010 krenuli smo iz Varaždinskih Toplica u Zadar na Susret hrvatske katoličke mladeži. Nakon što smo pokupili mlade iz župa Oštrice, Novi Marof i Mađarevo put ka Zadru je započeo. Naši voditelji bili su župnik iz Mađareva pater Igor Horvat te đakon Davor Šumandl iz naše župe.
Unatoč pokojim tehničkim poteškoćama autobusa te nesporazuma na naplatnim kućicama u sv. Heleni jer nisu dobili dopis da je cestarina za nas besplatna put do Zadra bio je dobar. Naši voditelji su imali razumjevanja pa su nam pauze bile dovoljno duge ali moglo ih je biti i više. Na putu smo molili, pjevali, svirali. Ekipa iz drugih župa bila je fantastična, te taj šesterosatni put prošao nam je u tren oka.
Iako nas je pri dolasku u Zadar kiša koja je lijevala u prvi tren preplašila, mi nismo posustajali. Pjevali smo cijelim putem do trga. Volonteri iz Zadra koji su se isticali svojim narančastim majicama bili su veoma susretljivi. Pozdravljali su sve mlade i veoma domišljato svojim tijelima gradili stazu kojom treba doći do trga.
Procesija do športsko-rekreacijskog centra Višnjik trajala je dugo, ali uz toliko mladih oko tebe sve na kraju ipak djeluje prekratko. Bog nas jeopet obilno nagradio, pa je nakon toliko kiše za vrijeme procesije, ali i ostatak dana pržilo sunce. Na putu se pjevanje nastavilo. Sada s još više mladih koji su nam se priključili u slavljenju Isusa. Volonteri su također bili oko nas u slučaju da nekome nešto zatreba. Pri ulasku u stadion dobili smo vodiče kroz misu te su nas uputili gdje se smjestiti. Sanitarije su nam bile blizu, a vodu smo dobivali besplatno. Mnogo svećenika je ispovijedalo. U pola 5 započela je krunica. Tada smo primjetili da razglas ne radi dobro. Krunicu je predvodio predstavnik pojedine metropolije uz prinos upaljene svijeće križu. U šest sati započela je misa. Razglas još uvijek nije radio dobro. Pjesme je predvodio Nadbiskupijski zbor mladih Sv. Krševan. Nije se ni njih čulo. Ponekad se samo čula solo pjevačica čiji krici nisu baš bili ugodni uhu. Usprkos svih tih tehničkih poteškoća, misa je bila prelijepa. Dok 30 000 mladih zajednički moli, pjeva i slavi Isusa teško da će nešto to pokvariti. Taj osjećaj zajedništva i sreće. Nakon mise povratak do autobusa bio je kratak. Dobri policajci su nas usmijerili kamo treba ići i svi smo došli sretno do cilja. Naš auobus bio je smiješten na otoku Pagu u župi sv. Luke Evanđelista Kolan. Kad smo došli tamo također su se pojavile poteškoće koje mi baš i nismo osjetili jer smo pjevali i veselili se. Organizatori su nas loše rasporedili po obiteljima. Mješali su naš autobus s mladima iz drugog autobusa kod jedne obitelji. Napokon, sve se sredilo tako da smo nakon sat i 45 minuta čekanja sretno došli k obiteljima. Jedan dio maldih je bio smješten u Kolanu, a veći dio u Mandrama. Nakon kasnovečernje večere svi smo polako polijegali spavati. U 10 sati već smo bili u crkvi u Kolanu. U 11 sati je bila sveta misa. S nama su bili i mladi iz Bosne iz župe Kreševa koje je predvodio pater Ivo koji je predvidio svetu misu, zajedno sa župnikom Ivanom Rončevićem i paterom Igorom. Misa je bila prekrasna. Nedostatak glazbenih instrumenata u crkvi vjernici iz Kolana nadomjestili su svojim pjevanjem, koje ostavlja dojam kao da je milijun glasova. Većim djelom mise pjevanje smo predvodili mi mladi pod glazbenom pratnjom Marka Ipše iz župe Mađarevo koji bez svoje gitare ne ide nikamo. Nakon mise družili smo se još jedno vrijeme ispred crkve, te smo ubrzo krenuli natrag k obiteljima. Ručak nažalost nije bio zajednički, jer nisu imali dovoljno veliku prostoriju za nas sve, no barem smo imali više vremena upoznati se s obiteljima. Slobodno vrijeme poslije ručka uglavnom smo proveli na plaži gdje smo uživali u blagodatima čistog mora. Nažalost, sve što je lijepo kratko traje tako da je ubrzo došao kraj i morali smo se pozdraviti s našim domaćinima. Za kraj smo im otpjevali nekoliko naših pjesma te krenuli natrag kući. Prvotno je bila tužna i sjetna atmosfera ali ubrzo je natrag zavladalo ono staro veselje te se busom prolomio zvuk pjevanja i Markovog sviranja. Molili smo također, krunicu na svoju vlastitu nakanu. Kada smo došli u Varaždinske Toplice izašli smo iz autobusa, te smo na trgu još jednom svi zajednički zapjevali i veselo uskočili u zagrljaje naših najbližih koji su nas jedva dočekali. Srčanim mahanjem pozdravili smo se s novostečenim prijateljima, te s osmijehom na licu odlazili kućama i mislima o svim lijepim događajima proteklog vikenda.
Dunja Mihalić – sabrala dojmove mladih župe Varaždinske Toplice
8. i 9. svibnja ove godine 12 mladih iz župe Mađarevo, predvođeno svojim pastirom patrom Igorom, krenulo je na SHKM u Zadar. Društvo u autobusu činili su još i mladi iz Novog Marofa, Oštrica te Varaždinskih Toplica. Svi zajedno smo bili pod budnim ravnanjem đakona Davora iz Varaždinskih Toplica. Većina nas bila je potaknuta ovim susretom zahvaljujući SHKM u Varaždinu od prije 2 godine. Bili smo ujedno i znatiželjni jer smo htjeli vidjeti kako će ovoga puta proteći vikend u kojem je radost, veselje, pjesma i molitva ono što vodi i okuplja mlade.
Cilj puta bio je vrlo jasan: slavljenje Gospodina, ispunjavanje radošću te sklapanje novih prijateljstava. To je bila glavna misao vodilja sviju nas i s tom namjerom smo svi krenuli na susret. Očekivanja koja smo imali sastojala su se u druženju, kršćanskom veselju, smijehu, a povrh svega u imanju Isusa u srcu te istinskom slavljenju Gospodina. Ono što nam je svima zajedničko je činjenica da su se očekivanja ispunila. Svi smo oduševljeni onime što smo doživjeli u Zadru! Svi ciljevi su se ostvarili, a najviše radost, veselje i zajedništvo u Kristu. Sklopili smo nova prijateljstva, koja će se (već se neka i jesu) nastaviti održavati.
Što se tiče organizacije u Zadru, ona je bila vrlo dobra te nismo naišli na nešto što bi trebalo previše kritizirati. Pohvaljujemo domaćine i volontere u Zadru, a posebno domaćine u župi Kolan, u Mandrama na otoku Pagu, gdje su nas lijepo dočekali i pružili nam sve kako bi se osjećali kao kod kuće. Jedine kritike uputili bi Zboru zbog toga što su ponekad iskakali neki glasovi, no tome je razlog možda bio i tehničke prirode. Jedan naš sudionik je naveo da mu je žao što se svi mladi iz Varaždinske biskupije nisu držali na okupu, već su bili raštrkani.
Organizacija đakona Davora je bila odlična, nije bilo nikakvih problema (barem se za njih nije znalo) i upućujemo mu pohvale za odličnu duhovnu pripremu, pozitivan i veseo odnos prema mladima te uspješno vođenje autobusa.
Ono što bi moglo biti bolje je bolja povezanost mladih iz Varaždinske biskupije, da svi budemo na istome mjestu. Drugo, bilo bi lijepo da predstavnici biskupija na neki način više sudjeluju u glavnom misnom slavlju. Treće je vezano uz drugi dan susreta. Bilo bi lijepo, naravno ako je moguće, da ručak bude zajednički te da se svi zajedno družimo i nakon Mise. Četvrti savjet ide svakoj župi koja šalje svoje predstavnike na takav susret. Naime, i ove je godine bilo onih koji su došli opijati se, napušavati i slično. Trebalo bi ipak možda raditi neku vrstu selekcije kad se bira tko će ići – jer nije svatko za ovakav susret. Srećom, naš autobus nije imao takvih problema.
Zajedništvo, prijateljstvo i radost, koja je uistinu bila potpuna, mogla se osjetiti u našoj grupi. Naravno da je to veselje rezultiralo mnogim novim poznanstvima. Mislim da je neupitno daljnje druženje, bilo na duhovnoj razini, bilo u izlascima ili tome slično. Prijateljstva će se sigurno održavati i svima nam je želja zajedno se susretati na čim više susreta, počevši od dekanatskih pa do onih nacionalne razine. Bilo bi super kad bi duhovni susret na dekanatskoj razini mogli spojiti sa nekom rekreacijom (bilo kroz neko hodočašćenje ili sportske susrete), tako da nam svima bude na korist duše i tijela.
U konačnici, željeli bismo pohvaliti i našeg patra Igora koji je bio pun lijepih riječi, savjeta i molitve. To je ono što smo od njega i očekivali. Zahvaljujemo mu se na tome što nas je okupljao na pripremama za SHKM i uistinu nas duhovno pripremio za ovaj prekrasan susret.
U želji da ćemo se vidjeti i za dvije godine u Sisku na još jednom Susretu koji okuplja toliko velik broj vjernik iz Lijepe Naše, sve vas pozdravljaju mladi iz župe Sv. Vida i Jurja iz Mađareva!
