Sedmi dan "Stepinčevih dana" u koprivničkoj župi bl. Alojzija Stepinca u znaku mladosti

Sedmi dan "Stepinčevih dana" u koprivničkoj župi bl. Alojzija Stepinca u znaku mladosti
KOPRIVNICA, 6.02.2016. Subota unutar "Stepinčevih dana", svake je godine već tradicionalno rezervirana za mlade. Kao i svake godine sv. misu je predvodio i propovijedao vlč. Tihomir Kosec, povjerenik za mlade dok je liturgijsko pjevanje animirao Zbor mladih Varaždinske biskupije.
U 17 sati počeo je pretprogram kojeg su vodili članovi Udruge „Zdenac“. Udruga Zdenac – Zdenac Milosrđa, neprofitna je organizacija civilnog društva, koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama. Osnovana je 2003. godine u Splitu na inicijativu časne sestre i misionarke Ljilje Lončar, Službenice Milosrđa, s ciljem da pomogne najpotrebnijima u Hrvatskoj i zemljama Trećeg svijeta.

Nadahnuće za osnivanje udruge javilo se tijekom misionarskog rada u Ekvadoru, misiji Palo Quemado, kako bi brojni kršćani diljem Hrvatske ostvarili svoje zvanje Misionara Milosrđa i time postali dio Pokreta Misionara Milosrđa, koji premošćuje granice kontinenata. Na početku su nam članovi Udruge predstavili svoj rad i svoje djelovanje kroz kratku prezentaciju i filmiće. A onda su nam pripremili i duhovni dio programa. Kroz pjesmu i molitvu zlatne krunice kako to običavaju moliti članovi Udruge Zdenac. Nakon duhovog uvoda uslijedilo je euharistijsko slavlje.

Ponovno veliki broj okupljenih vjernika imao je prilike uživati u duhovnoj obnovi sedmoga dana na temu: "Dvoumna savjetovati, Neuka poučiti". Vlč. Kosec u svojoj je propovijedi rekao da je u današnjoj sredini teško nekoga nečem novome poučiti jer sve zna „sveti“ google. No, ipak se odlučio dati neke smjernice ponajprije kroz tumačenje samih riječi.

„Najprije bih htio razlomiti ovu stvarnost u frazi – tjelesno ili duhovno djelo milosrđa. Mi smo po pitanju duhovnosti često zbunjeni. Mislimo da kada za nekoga kažemo da je duhovan čovjek da je to netko tko se puno moli, a duhovnost u tom smislu je pridržana samo nekom broju ljudi koji imaju jedan pobožan način života. Istina je ta da nema ne-duhovnosti. Mi smo svi duhovna bića. Samo je pitanje je li ta duhovnost duhovnost ovoga svijeta ili je to duhovnost Duha Svetoga. I sama ta činjenica da je Crkva imala potrebu reći da postoji netko što je Duh Sveti znači da postoji nešto što i nije Sveti Duh. Postoji, dakle, nešto što je dio jednoga drugačijeg duha. I zato je bitno upravo to shvatiti: od kojeg duha dolaze duhovni poticaji? Ono što činim je li to djelo Duha ili nije. Nedavno održana katehetska škola imala je za naslov „Milosrđe je gramatika kršćanskoga života“. Dakle, činiti milosrđe zapravo znači pripadati duhovnosti i školi Duha Svetoga. Tada sam na strani Duha. A svi se grijesi mogu oprostiti, ali se samo grijeh protiv Duha Svetoga ne može oprostiti. Dakle, kada čovjek više nije milosrdan on prestaje biti čovjek. Jer, nama je u duhovnim genima to da budemo milosrdni.

Milosrđe dolazi do izražaja gdje je ono potrebno. I zato kada želimo stvoriti neko društvo u kojem su svi savršeni, milosrđe više nije potrebno. Ako milosrđe više nije potrebno i ako ga brišemo iz naše duhovne geneze, onda je pitanje u što će se čovjek pretvoriti?... Ima jedna odlična stvar – u Starom Zavjetu nema u početku se, umjesto riječi milosrđe, pojavljuje riječ odluka. Kada kažete – odluka (to je jedna fantastična riječ koja toliko toga puno opisuje) mislimo na dvije riječi: od i lučiti. A lučiti dolazi od riječi luč. Odlučiti znači uvijek razdvajati ono što pripada svjetlu života, od onoga što je tama. Trajno nam je, stoga, razlučivati između onoga što pripada svijetlu i onoga što ne pripada Božjem svjetlu kako se ne bismo doveli u situaciju da mislimo kako je naše mišljenje jednako relevantno Božjoj odluci koja je zapisana u Njegovoj Riječi i koja nam daje svjetlo na našemu putu. I onda kada smo mišljenja da smo u pravu zato što je naša savjest tako odlučila, možemo zapravo biti u krivu. „Ja mislim“ nije jednako Istini. I sada dolazimo do toga, dvoumna savjetovati. Dvo – umna. Moleći Očenaš znao sam se zbog umora uloviti kako neke suglasnike krivo izgovaram, poput budi volja „dvoja“, umjesto „tvoja“, kao da imamo dva stava. A budući da „Abba, Oče“ u nama zaziva Duh Sveti, dolazimo do zaključka da budemo jednog stava, da budemo jednostavni, a ne jednoumni. Duh je jednostavan kao što je to stav između Oca i Sina, stav Ljubavi. Riječi nam puno toga opisuju i izražavaju. Od dvoumlja treba doći do jednoga stava. Kako to izgraditi? To je pitanje. Odgovor nam je u prvom čitanju. Kako razlučivati i kako pravilno postupiti. Salomon moli Božju Mudrost. Imajući pronicljivost Božju znao je što je Istina i zato je znao kako postupiti u dvojbenim situacijama. No, nema gotovih recepata. Uglavnom nam je potrebno vrijeme. Duh Sveti to podrazumijeva.

To znači ako idete k svećeniku po savjet, dao Bog da je to svećenik koji ima veliko iskustvo. Jer on na osnovi svojega iskustva može procijeniti situacije. Ali puno toga je i na vama. Duh Sveti vas podsjeća na ono što je bilo, on vas uvodi u svu Istinu i Duh Sveti je Ljubav. I zato je najglavnije pitanje: Što vam srce govori? Kada se nađete u dvojbenim situacijama, onda je to najvažnije. Uz ovo pitanje dolazi još drugo koje je još važnije: Gdje ti je srce? Ako ti je srce ukorijenjeno u Bogu onda slijedi svoje srce, ali ako ti srce nije ukorijenjeno u Bogu onda nešto nije u redu. Zato svaki puta na svetoj misi govorimo: 'Gore srca'. To je izazov, podignuti srce k Bogu da bi mogli donijeti ispravnu odluku. Ljubav je ta kategorija – to je djelo Duha Svetoga. Ako je ljubav prema Bogu na prvome mjestu onda ćete znati kako treba postupiti.
Drugo – neuka poučiti. Jedna od najvećih diskriminacija današnjeg doba jest – neznanje. Zato je bitno da je čovjek educiran. Danas nije problem u informacijama i protoku istih. Ono što je problem jesu polu informacije i dezinformacije i razni pravci i svjetonazori koji nisu istiniti. Kada smo bili kršteni onda smo se krstili u Isus Krista koji je djelitelj darova Duha Svetoga, a Duh Sveti daje i dar znanja. No o kakvom se znanju radi? Ne nedostaju nam rekoh, informacije, već kvaliteta onoga što učimo. To je jako bitno. Djedovi i bake su nekada bili naracija mudrosti. Oni su djecu učili mudrosti života. Stari ljudi koji se 'staraju' za svoje. Krštenje u tom smislu nosi dubinu jer krstiti, prema riječi baptizein, znači uroniti. Krist želi krštenjem dati čovjeku dubinu. Nemojte, stoga, biti plitki, lako vas se ulovi. Drugim riječima, s plitkim čovjekom možete raditi što god želite. A Krist ima dubinu. I kada ste dublje smješteni onda niste laki plijen. A kada je čovjek površan i isprazan onda je lak plijen i onda mu svatko može prodati 'mačka u vreći'. Zato treba neuka poučiti i dvoumna savjetovati, tj., da preciziram, čovjeka dovesti do Isusa Krista. Nama je samo to učiniti. Mi nikoga nećemo poučiti baš previše, niti ćemo dati pametan savjet. Na nama je da čovjeka dovedemo do Isusa Krista, da ga izručimo djelovanju Njegovog Duha i tada će čovjek u skladu s tim svjetlom znati odabrati ne dobro od lošega, nego bolje od dobroga. Neka tako bude! Amen.“, završio je vlč. Tihomir. Na kraju svetog misnog slavlja župnik Krunoslav zahvalio je vlč. Kosecu na poučnim riječima i predsjedanju misnim slavljem. Kao i svakome propovjedniku poklonjena mu je replika slike Milosrdnog Isusa.

Župnik je zahvalio i Zboru mladih Varaždinske biskupije kao i članovima Udruge Zdenac. Bilo je ovo divno zajedništvo koje je završeno sudjelovanjem na Oratoriju u čast blaženom Alojziju Stepincu autora Davora Terzića.
 
(Anja Novak)
 


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika